Grad anđela

Završna radionica eTwinning projekta u Srednjoj strukovnoj školi u Makarskoj rezultirala je prvom samostalnom virtualnom izložbom akvarela učenika iz spektra autizma.

Prema Wikipediji, anđeli su duhovna bića koja nemaju tijelo, no imaju svoju osobnost i slobodnu volju. Među svim stvorenim bićima najsposobniji su i zato najbliži Bogu. Ne pripadaju našem prostoru i vremenu, ali mogu djelovati u našoj stvarnosti. U sklopu projekta “Na putu dobrote 3” (autorice Sandre Vuk) u radionici Grad anđela učenici 2. fs i 3. p (neurorazličiti učenici) pokušali su otkriti ima li anđela među njima. Postavila su se važna pitanja: Gdje se anđeli mogu sresti? Možemo li ih prepoznati? Kako se mogu prikazati? Nose li odjeću? Kolika su im krila?.

Nakon propitkivanja, uslijedili su odgovori. Učenici su saznali da stvarno ima anđela. Da se mogu sresti u snovima, kod bake, kod djeda. Da svaka mama ima svoga anđela. Da su tate isto ponekad anđeli. Saznali su učenici i na koji način mogu sami stvoriti svoje anđele. Toni Tarćuki je bio najkonkretniji. Odlučio je svoje anđele prikazati bojom. Anđeli su nastajali u nekoliko etapa. Na satu vjeronauka bi se o anđelima pričalo, a preko sata razrednice petkom anđele je Toni oslikavao. I nastao je grad anđela. Kako grad čine ljudi, tako i grad anđela čine anđeli. Učenici 3. p jednostavno su zaključili da bi to bio najbolji naslov.

Radionica Grad anđela bila je zamišljena kao suradničko stvaranje. No, u konačnici je do cilja stigao samo Toni čiji su radovi zaslužili samostalnu izložbu. A kada je Toni poseban neka bude i njegova izložba posebna. Svi su njegovi radovi postavljeni u virtualni svijet i tako je nastala prva samostalna izložba akvarela jednog učenika s posebnim potrebama. Izložba šalje poruku da anđeli postoje. Svuda su oko nas. Da bismo ih ugledali moramo se zagledati, dobro zagledati – srcem.