Još jedna generacija restauratora

Drvodjeljski tehničar restaurator je stručnjak za obnavljanje starinskih umjetničkih predmeta. On “liječi” stari namještaj, izrađuje dijelove koji nedostaju, obnavlja stare dijelove i vraća starom namještaju sjaj.

Za uspješno obavljanje opisanog posla drvodjeljski tehničar restaurator treba imati teorijska znanja potrebna za samostalno obavljanje poslova i kvalitetne vještine izvođenja radova. Drvodjeljski tehničar restaurator treba poznavati i pridržavati se mjera zaštite na radu kako bi izbjegao opasnosti koje se javljaju tijekom laboratorijskog i praktičnog rada. Potrebno je da savlada rad na računalu, posebno na programima crtanja, rekonstruiranja i obrade podataka. U svom poslu drvodjeljski tehničar restaurator surađuje sa svim stručnjacima educiranim u području konzervatorsko restauratorskih radova, pojedinim granama drvne i kemijske industrije, ali i sa stručnjacima u drugim područjima ljudske djelatnosti (povijest umjetnosti, arhitektura, građevinarstvo). Obranom završnih radova završeno je školovanje još jedne generacije drvodjeljskih tehničara restauratora u Drvodjeljskoj školi Zagreb. Predmeti restauracije bili su vrlo različiti, od glazbenih instrumenata, ormarića, stolova i stolica iz različitih povijesnih razdoblja do starih uporabnih predmeta poput drvene bućkalice za izradu maslaca. Neki predmeti bili su dio obiteljskog naslijeđa, a neki su nađeni na otpadu. Zajednička ideja koja je vodila učenike bila je primjena stečenih znanja i vještina na kraju obrazovanja kroz vraćanje predmeta u uporabno stanje. Sama restauracija predmeta odvijala se u sklopu praktične nastave u restauratorskom praktikumu, gdje su učenici primjenjivali stečena znanja iz različitih strukovnih predmeta-oblikovanje,zaštita drva, restauracija namještaja, konstrukcije, postupci obrade, fotodokumentacija, računalstvo i povijest umjetnosti. Učenici su pri restauriranju koristili različite  metode i tehnike rada, vršili identifikaciju drva, određivali pripadnost stilskom razdoblju, izrađivali pisanu i fotodokumentaciju. Nakon zapažanja mehaničkih i fizikalno-kemijskih oštećenja na predmetu pristupali su različitim postupcima restauracije-čišćenju, makroskopskoj identifikaciji drva, dezinsekciji, stolarskoj konsolidaciji i završnoj obradi. Sve aktivnosti pri restauraciji su dokumentirali slikama i opisima postupaka u pisanom i u digitalnom obliku.