Kako ispuniti vlastite ciljeve

… Ili, drugim riječima, kako postaviti svoje ciljeve te kako si omogućiti da ih stvarno i ispunimo? Ili, najkraće rečeno – što doista želimo?

Da bismo mogli ostvariti svoje ciljeve koje sami sebi postavljamo, nužno je prvo znati što ustvari želimo, jer upravo nam poznavanje tog krajnjeg cilja do kojeg želimo stići pokazuje jesmo li na pravom putu prema njemu te nam daje informaciju o tome jesmo li do njega stigli.

Naš život sastoji se od mnogih područja unutar kojih imamo mogućnosti postavljanja svojih ciljeva, ovisno o tome što su nam u životu prioriteti i što želimo postići. Tijekom adolescencije, neka od tih područja su:

  • Školski/akademski uspjeh
  • Društveni život
  • Hobiji i interesi
  • Fizička aktivnost i bavljenje sportom
  • Obitelj i druge bliske osobe
  • Zdraviji život
  • Osmišljavanje dugoročnijih životnih planova (npr. zaposlenje ili studiranje).

Također tijekom razdoblja adolescencije, naš kognitivni (misaoni) razvoj omogućuje nam strelovit i kompleksan razvoj sposobnosti razmišljanja, kritičkog mišljenja, donošenja odluka, organizacije i planiranja, posebice u vidu razvoja sposobnosti da svoja prethodna životna iskustva i naučene stvari možemo primijeniti na stvarne, konkretne životne situacije.

Osim toga, u toj dobi počinjemo razumijevati pojave kao što su odnos između uzroka i posljedice nekog ponašanja (kauzalnost), uz posljedični razvoj stjecanja odgovornosti za vlastite postupke i odluke. Drugim riječima, polako se počinjemo pretvarati u odrasle osobe.

Postavljanje ciljeva puno je više od samog smišljanja ideje što priželjkujemo da nam se dogodi  i našeg pokušaja da to pokušamo ostvariti. Iza teorije postavljanja ciljeva stoji cijela jedna gomila teorije i pripadajućih studija i istraživanja (bez brige, nećemo sad toliko ulaziti u svu tu teoriju već ćemo samo opisati njen najvažniji dio). Ono oko čega se različiti teoretičari postavljanja ciljeva slažu je da je postavljanje ciljeva najbolji način da ostanemo motivirani i budemo uspješni u postizanju nekog cilja, ali isto tako smatraju presudnim za njihovo postizanje tipove ciljeva i načine na koje ih postavljamo. Drugim riječima, nisu svi ciljevi stvoreni jednakima, odnosno nije svejedno kako ih postavljamo. Hajdemo onda malo baciti pogled na to što čini dobro postavljene ciljeve.

Dobro postavljen cilj je specifičan i jasan, što znači da vrlo jasno izražava ono što želimo postići. Npr. ako kao cilj postavimo „želim biti sretan“, taj cilj nije adekvatno postavljen jer je preopćenit, preširok, ne pokazuje nam što u vezi njega ustvari trebamo činiti i nije nam razumljiv u smislu onog što želimo postići. Dobro postavljen cilj je na primjer: Želim moći istrčati 10 kilometara.

Dobro postavljen cilj je moguće mjeriti, odnosno on je mjerljiv, što znači da je naš uspjeh u postizanju tog cilja moguće pratiti (mjeriti) i da ćemo po tome znati kad smo ga uspjeli ispuniti (npr. ako je moj cilj pročitati 10 knjiga s popisa lektire do kraja polugodišta, a do sada sam ih pročitala samo sedam, jasno mi je što moram dalje činiti kako bih ispunila postavljeni cilj).

Dobro postavljen cilj nam mora biti dostižan, odnosno trebamo biti u mogućnosti postići ga. Važno je da naš cilj ne bude previsok, jer bi nas njegovo teško dostizanje moglo poprilično obeshrabriti. Npr, nije realno sebi reći da ćemo, pogotovo ako prije nismo tako nešto trenirali, istrčati tih deset kilometara za mjesec dana, jer ćemo to iznimno teško ostvariti, a moglo bi nam se dogoditi da od tog cilja zbog toga i odustanemo. Znači, važno je sam cilj i njegovo postizanje staviti u neke realne okvire našeg života i naših kapaciteta.

Dobro postavljen cilj nam je važan i relevantan, što znači da je usklađen s našim životnim vrijednostima, interesima i ostalim životnim ciljevima. Zbog čega uopće biramo ostvarenje nekog cilja? Najviše zbog toga što nam je zbog nečega važan, a njegovo postizanje (posebice dio vezan uz našu kontinuiranu motivaciju) bit će značajno potkrepljeno time da je to cilj kojeg smo sami izabrali zato jer nam je važan i blizak.

Dobro postavljen cilj ima svoj  (realističan) vremenski rok. Cilj je važno postaviti tako da ima određeno vrijeme u kojem ćemo ga pokušati ostvariti. Tako npr. nije dobro reći „Jednom ću istrčati 10 kilometara“ nego „Istrčat ću 10 kilometara za 6 mjeseci“.

Svaki dobro postavljen cilj nam predstavlja neku vrstu izazova, izazovan je, jer ciljevi koji su prejednostavni nam ne pružaju dovoljno motivacije da se pokrenemo u smjeru njihovog ispunjavanja, a samo dovoljno izazovan cilj nas može potaknuti na akciju.

Neki koraci ka ostvarivanju ciljeva

Već smo zaključili kako ciljeve nije dovoljno samo odrediti i postaviti, već i poduzeti konkretne korake ka njihovom ispunjenju. Kako si u tome možemo pomoći? Koji su to sve nužni koraci u ostvarivanju naših ciljeva?

Definirajmo svoj cilj. Hajdemo kao primjer koristiti u tekstu prethodno spomenuti cilj: do kraja polugodišta pročitati 10 knjiga s popisa lektire!. Recimo da nam je taj cilj važan zbog nekog našeg drugog životnog cilja, kao što je ranija priprema za državnu maturu iz hrvatskog jezika i kasniji upis na željeni studij književnosti (a i volimo čitati).

Ispišimo sve korake koji su nam potrebni za ostvarenje tog cilja. Da bih postigla taj cilj, potrebno mi je: nabaviti svih 10 knjiga s popisa, odrediti redoslijed čitanja knjiga, svakodnevno odvojiti vrijeme za čitanje (barem 2 do 3 sata), voditi dnevnik čitanja u zasebnoj bilježnici itd.

Odredimo vremenski rok za svaki manji „cilj unutar velikog cilja“. Ako znam s koliko vremena do kraja polugodišta raspolažem, napravit ću vremenski okvir za podciljeve: do 15. rujna nabaviti sve knjige, do 1. listopada pročitati prvu knjigu s popisa, do 15. listopada pročitati drugu knjigu s popisa itd.

Promislimo što bi nas moglo spriječiti u ostvarivanju tog cilja. Jesu li to ostale školske ili neke druge obaveze (koje točno?), neadekvatni uvjeti za čitanje, neki nepredvidivi faktori ? Ako unaprijed znamo što bi nas moglo spriječiti u ostvarivanju našeg cilja, te različite utjecaje možemo pokušati uračunati u vrijeme koje smo predvidjeli za postepeno ostvarivanje cilja.

Razmislimo tko bi nam mogao pomoći u ostvarenju tog cilja. Roditelji (kao podrška i motivacija), starija prijateljica koja je prethodno imala sličan cilj kao i ja (i ispunila ga!), prijateljica iz razreda koja ima slična cilj kao i ja (u dvoje je lakše!), profesorica iz hrvatskog, knjižničarka (za rezervaciju i nabavu knjiga) i sl.

Zbog čega nam je postavljanje ciljeva važno? Kako nam pomažu u postizanju nekog uspjeha?

Postavljanje ciljeva nam omogućava jasan put prema onome što nam je važno te što smo si zadali kao nešto što želimo ostvariti i želimo se u tome osjećati uspješno. Taj jasan put najbolje se vidi kroz korake koji su nam nužni za ispunjavanje cilja, a koje uspijevamo ostvariti (npr. prva knjiga s popisa pročitana, druga knjiga s popisa pročitana itd.), a svakim ispunjenim korakom smo bliže ostvarenju cilja.

Ciljevi nas također uče kako da bolje upravljamo svojim vremenom, kako da se u vremenu bolje organiziramo i time nas dodatno potiču da ne odgađamo korake potrebne za ispunjenje cilja (npr. ako vidim da kasnim s čitanjem četvrte knjige s popisa, bolje ću se vremenski organizirati, kako bih stigla knjigu pročitati do roka koji sam si zadala).

Krajnji, veliki cilj dobro je razlomiti na manje, kratkoročnije ciljeve koje ćemo uspjeti ispuniti, što nam pruža veći osjećaj postignuća, jača naše samopouzdanje te nas potiče da se ipak ne obeshrabrimo i odustanemo, odnosno jako je važno za održavanje naše motivacije. U primjeru s lektirom tome služi svaka pročitana knjiga, ali i čitanje svake pojedinačne knjige (pogotovo onih dužih i debljih) možemo razlomiti na manje ciljeve (nekoliko poglavlja do tada, drugih nekoliko poglavlja do tada) i time dodatno pozitivno utjecati na svoju motivaciju, osjećaj postignuća i jačanje svojeg samopouzdanja.

Možda nam se nekad to čini pomalo smiješnim, to razlomljavanje ciljeva, ali dokazano funkcionira! Sjajan je osjećaj kad nešto postignuto možemo precrtati sa svoje to-do liste, koliko god maleno bilo. :)

Naši životni ciljevi, bilo svakodnevni bilo oni dugoročniji, koliko god maleni bili, pružaju nam osjećaj usredotočenosti (fokusa, usmjerenosti) i smislenosti u našim svakodnevnim aktivnostima i postignućima, a i dodatno nas usmjeravaju na neke nove ciljeve i pružaju nam stalno neke nove izazove.

Isto tako, sasvim je u redu i  prihvatljivo ponekad živjeti spontanije, s onim što nam određeni trenutak nosi (dapače, to je psihološki vrlo zdravo i preporučljivo!), ali ciljevi koje smo sami sebi postavili nam ipak određuju neku širu putanju unutar koje se krećemo i čemu se na kraju vraćamo. Ciljevi su važni kako za naš školski i akademski uspjeh, ali su također iznimno važni i za životna područja izvan same učionice.

Postavljanje i praćenje naših ciljeva potiče razvoj važnih životnih vještina kao što su planiranje, organizacija, upravljanje vremenom, komunikacijske vještine, samosvijest i samopouzdanje, motivacija, nošenje s (ne)uspjehom, psihološka otpornost itd.

Postavljati ciljeve nije lako, ponekad je i zamorno i dosadno, ali isplati se vježbati. Zato nabavi neku super bilježnicu i neke posebne olovke (makar, iskreno, i obični blok i kemijska će poslužiti), i vidi kud te postavljanje TVOJIH ciljeva može odvesti.

Svaki put započinje prvim korakom, zato sretan ti put!