Utakmice su podijeljene na setove. Za pobjedu su potrebna tri dobivena seta od 25 bodova, a najviše se može odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i tie-break) se igra do 15 bodova. Pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio susret u svoju korist. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta igra se nastavlja i preko 25 tj. 15 bodova, sve dok se ne stekne potrebna prednost.
Teren za odbojku je dimenzija 18×9 metara, a mreža se proteže preko sredine terena na visini 243 cm za muškarce, 224 cm za žene, te 210 cm za djecu. Igralište je, središnjom linijom iznad koje se nalazi mreža, podijeljeno na dva polja a na 3 metra od središnje linije nalaze se paralelne linije koje označavaju zonu napada, a preostali dio terena je zona obrane.
Elementi igre
Elementi koje igra uključuje su servis, odbijanje podlakticama, dizanje, pucanje (smečiranje) te blok.
Servis je početni udarac svakog poena, tj. izvodi se na početku seta i poslije svake pogreške. Igrač treba udariti loptu tako da prijeđe mrežu i pogodi unutar terena protivnika. Postoje dvije vrste servisa – gornji i donji, a u profesionalnoj odbojci je popularniji gornji, a posebno gornji u skoku koji može biti teži za prijem zbog brzine i rotacije. Prvi servis, tj. niz servisa do promjene prava servisa, izvodi desni igrač stražnje linije, a nakon njega se ostatak ekipe izmjenjuje u smjeru kazaljke na satu.
Odbijanje podlakticama se primjenjuje kod primanja protivničkog servisa, obrane polja i prijma odbijenih lopti od bloka, a igrač specijaliziran za ovu tehniku je libero. Ruke se spajaju u tzv. čekić, podlaktice su paralelne i unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore.
Dizanje je vršno odbijanje lopte iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i što bolje pozicioniralo loptu napadaču (smečeru). Dizanje lopte odigrava tehničar, najčešće je to druga lopta u akciji koja je taktički dio odbojke jer bi tehničar mogao biti taj koji napadačima omogućava napad na mjestima gdje je blok protivnika najslabiji. Tehničar, osim suigrača, treba pratiti i protivničke igrače i njihovo kretanje na mreži.
Pucanje je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja bodova. Lopta dignuta iznad razine mreže hvata se u skoku u najvišoj mogućoj točki i što većom brzinom i što strmije upućuje u protivničko polje. Smečirati mogu samo tri igrača iz prednje linije. Smeč je moguće blokirati ili zaustaviti čekićem.
Blok je prva linija obrane u odbojci. Za blokiranje su zadužena tri igrača koja se nalaze na mreži. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivničkog tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odluče da li će pokušati blokirati brzi napad sa sredine mreže. Glavna značajka dobrog bloka je prelazak rukama na drugu stranu mreže u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku moguće je da lopta završi na njihovoj strani.
Pravila igre
Odbojka je grupna igra u kojoj sudjeluju dvije ekipe od šest igrača koji tijekom utakmice igraju na svim pozicijama. To je zapravo jedna od glavnih karakteristika dvoranske odbojke; ne može se cijelo vrijeme igrati s najboljim napadačima na mreži ili najboljim obrambenim igračima u pozadini. Pravilo je da prije servisa igrači stoje na pripadajućim mjestima, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, dok igrači iz obrane ne smiju mijenjati igrače na mreži. Smiju sudjelovati u napadu, ali mogu smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja ne isključuje ni tehničara pa i on mora biti na svom mjestu, a nakon servisa može trčati na mrežu kako bi organizirao napad. Ako dotrči na mrežu prije nego je protivnik izvede servis, poen se daje protivniku.
U jednom poenu ekipa smije ekipa smije loptu taknuti tri puta, a nijedan igrač ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne vrijedi kao dodir, tako da kad igrač odigra blok može igrati još jednom).
Nakon servisa, lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren ili dok netko od igrača ne učini pogrešku. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio uspješniji, protivnik stječe pravo serviranja. Servirana lopta ne smije dotaknuti mrežu, jer ako pogodi mrežu ili je samo dotakne i prijeđe na suprotnu stranu, servis je izgubljen. No ako lopta dotakne mrežu i prijeđe na suprotnu stranu tijekom izmjene udaraca (odnosno same igre), igra se nastavlja.
Nije dopušteno hvatati, nositi ili bacati loptu.
Odbojka na pijesku
Varijanta odbojke koja se prakticira najčešće u ljetnom periodu je odbojka na pijesku. Nastala je kao zabava te postepeno prerastala u natjecateljski sport, a od 1996. godine je u programu Olimpijskih igara. Pravila igre su preuzeta iz standardne dvoranske odbojke, sa nekim preinakama.
Dvije najveće razlike su teren i broj igrača. Teren je pijesak, što je moguće vidjeti iz samog naziva sporta. Što se tiče broja igrača, u odbojci na pijesku ih je dvoje sa svake strane.
Od ostalih razlika potrebno je spomenuti: dimenzije terena – 16×8, igranje prstima koje nije dozvoljeno iznad glave prilikom prijema servisa ili napada (iznimno se dozvoljava igranje prstima iznad glave prilikom prijema smeča i to ako je putanja lopte iznad visine ramena igrača koji brani napad), dodir bloka koji se broji kao prvi kontakt, napad kod kojeg je dozvoljen samo smeč (zabranjen je mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrške prstiju pri prebacivanju lopte prema protivnikovom polju), standard za suđenje tzv. duple lopte koji je prilikom igranja prstima iznad glave znatno stroži te nešto blaži kriteriji vezani za prijam servisa.
Tijekom igre se koriste i signali rukama iza leđa kojima igrač pokazuje svom suigraču koji potez planira izvesti. Tako stisnuta šaka signalizira da igrač neće pokušati blok, jedan ispružen prst znači da će igrač blokom štititi moguć napad paralelom, a dva prsta pokušaj blokiranja dijagonale.
Izvori:
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Odbojka
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Odbojka_na_pijesku
