Radionicu je vodila učiteljica biologije i kemije Dinka Čorak. Skupina mladih istraživača okupila se s neobičnom misijom – postati detektivi prirode. Iako bez povećih šešira i dugih kaputa, djeca su bila opremljena detektivskim bedževima, bilježnicama za bilježenje tragova i, najvažnije, velikom znatiželjom.
Radionica je započela pričom u kojoj je djeci predstavljena detektivska misija: otkriti tajne koje se skrivaju u tlu, vodi i zraku.
Slučaj 1: Misterij tla – Gospodin Humus i prijatelji
Učenici su kao pravi detektivi istražili tri uzorka tla – pijesak, glinu i humus. Bez gledanja, samo dodirom, pokušali su prepoznati razliku. Zatim su povećalima promotrili njihove čestice, komadiće korijenja, i sl.
Kroz eksperiment „Kako pije tlo?“ učenici su uspoređivali koliko brzo koja vrsta tla upija vodu. Ispitivanjem su došli do zaključka da humus zadržava vodu ravnomjerno i dovoljno dugo i da je najbolji dom za biljke jer hrani biljke mineralima i čuva vlagu.
Slučaj 2: Tajna u kapljici vode
Sljedeći izazov bio je otkriti krije li se život u vodi, čak i kad golim okom ne vidimo ništa. Pod mikroskopom su promatrali tri vrste vode – vodu iz slavine, lokve i kišnicu, a pravo iznenađenje uslijedilo je kada su otkrili da se jedino u barskoj vodi nalazio život. Najveće otkriće bio je sitan organizam, vodenbuha, kojeg nije bilo ni u vodi iz slavine ni u kišnici.
Djeca su tada shvatila da voda iz prirode može biti puna života, dok voda iz slavine, iako čista, ne sadrži te mikroorganizme. 
Uz to, izrađivali su modele bakterija od gumenih bombona, pri tome su birali različite boje kako bi razlikovali ‘dobre’ od ‘loših’ bakterija. Tako su na kreativan i zabavan način naučili da one ne pripadaju pitkoj vodi.
Zaključili su da se u kapljici vode krije se cijeli svijet, da je voda iz slavine čista, dok u prirodnim izvorima žive nevidljivi organizmi. I da je taj svijet osjetljiv te ga lako možemo ugroziti.
Slučaj 3: Nevidljivi zrak
Zrak je nevidljiv. Ne čujemo ga, ne vidimo, ali znamo da je tu. Kako to dokazati bio je sljedeći zadatak? Prvi trag vodio ih je do eksperimenta s čašom i maramicom – iako su čašu uronili u vodu, maramica je ostala suha. Zašto? Zaključili su da je zrak u njoj zauzeo prostor i spriječio ulazak vode.
Zatim su otkrili kako zrak utječe na gorenje – kad se svijeće pokriju staklenkom, vatra ubrzo nestane. U ovome slučaju učenici su došli do sljedećih spoznaja da zrak nije prazan prostor, omogućuje disanje i podržava gorenje. Bez njega, život ne bi postojao.
Slučaj 4: Kako je sve povezano?
Za kraj, učenici su se vratili na početak: Što bi se dogodilo da voda bude zagađena? Ili da zrak nestane? Može li biljka rasti bez tla?
Kroz pokus s „vodenim ciklusom u vrećici“ i „oblak u staklenci“, povezali su ciklus vode s atmosferskim pojavama uvidjeli su kako kapi vode putuju kroz zrak, padaju na tlo i vraćaju se natrag. Iz toga su izvukli glavnu poruku: sve u prirodi je povezano.
U završnoj kreativnoj aktivnosti „Zeleni trag detektiva prirode“, svaka je grupa osmislila konkretan način kako mogu pomoći očuvanju okoliša – sadnjom drveća, štednjom vode, recikliranjem, itd. te sve ideje prikazali na “zelenom zidu”. U prirodi ništa ne postoji odvojeno – svaka kap vode, svaki dah zraka i svaka šaka zemlje dio su iste priče, a svaki naš postupak ima posljedice.
Detektivi prirode uspješno su riješili sve zadatke prateći tragove. Kroz igru i istraživanje razvijali su znanstvene i društvene vještine koje će im koristiti i izvan učionice. Iako još mali, pokazali su da promjena počinje upravo od njih – znatiželjnih, odgovornih i svjesnih čuvara prirode.
Za svoju predanost, znatiželju i hrabrost u istraživanju prirode, svaki je učenik zasluženo primio diplomu te s ponosom ponio titulu: DETEKTIV PRIRODE PRVOG REDA.
