Odnos i suradnja između roditelja i nastavnika jedna je od ključnih stavki u odgojno-obrazovnom procesu djeteta. Uzajamna i kvalitetna suradnja, poštivanje razlika i iskrena komunikacija pomoći će roditeljima, ali i nastavnicima kako bi zajedničkim radom pratili rad, uspjeh djeteta, ali i eventualne probleme i poteškoće koji se mogu pojaviti tijekom školske godine.
Djeca koriste digitalnu tehnologiju i medije u sve ranijoj dobi odrastanja sa sve dužim razdobljima korištenja tehnologije. Prosječno potroše i do sedam sati dnevno ispred ekrana, od televizora i računala do mobitela i raznih digitalnih uređaja.
Je li više slobodnog vremena tijekom ljetnih mjeseci i za vas i vašu djecu značilo više gledanja televizije, igranja videoigara i surfanja internetom? Čak i ako se inače dosljedno držite pravila o tome koliko vremena u danu djeca smiju provesti uz medije, možda ste, kao i mnogi drugi roditelji, preko ljeta bili popustljiviji.
U posljednjih se nekoliko mjeseci sve više susrećemo s vijestima u medijima o negativnim i posljedičnim pričama u kojima maloljetno dijete susreće stranca uživo i na internetu i pritom se nađe u iznimnoj opasnosti. Roditelj u ovim slučajevima ima jednu od glavnih uloga u kojoj je potrebno posvetiti posebnu pozornost edukaciji djeteta i na što treba paziti ako često koristi internet, društvene mreže ili susreće pretjerano slatkorječivog stranca na ulici.
Iako zajedničko čitanje možda više odgovara djeci predškolske dobi, preporučamo vam da nastavite s ovom aktivnošću sve dokad će vaša djeca za to imati interes, bez obzira koliko godina imaju. Zajedničko čitanje roditelja i djece, ponajprije je kvalitetna aktivnost u kojoj je težište na zajednički provedenom vremenu, zbližavanju i razgovoru.
Slobodne aktivnosti potiču dječji socijalni razvoj, omogućuju djeci prostor za vježbu i stjecanje novih vještina te su najčešće djeci izuzetno zabavne.
Koliko vremena dnevno trošimo na medije? Biramo li sami sadržaj koji gledamo ili se jednostavno prepuštamo onome što se nudi? Bojimo li se da netko ne sazna kakve su naše medijske navike?
Terapija igrom (play therapy) je psihoterapijski pravac utemeljen na teorijskim postavkama Virginie Axline, Carla Rogersa, Donalda Winnicota, Violet Oaklander. Njihove teorijske postavke ističu da su djeca sposobna, od najranije dobi, donositi odluke i preuzimati odgovornost u skladu s njihovom dobi i sposobnostima.
Kritička medijska pismenost ne označava pristup koji se protivi medijima, već pristup koji uključuje radoznalost, istraživanje i propitivanje medija. Djeca takav pristup mogu početi vježbati vrlo rano, tako da s drugima istražuju i analiziraju medijske sadržaje, razmišljaju o točnosti medijskih informacija i pouzdanosti njihova izvora.
Na nastavnicima je iznimna odgovornost poučavanja i prenošenja znanja koju svakodnevno provode u odgojno-obrazovnom procesu učenika. Međutim, roditelji također mogu sudjelovati u poučavanju vještina važnih za budućnost djece 21. stoljeća.