prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Pričanje i stvaranje priča

Pričanje se odnosi na usmeno i živo izlaganje određenog sadržaja. Pripovijedanje obuhvaća pričanje i prepričavanje. Pripovijedanje zahtijeva strukturiranje priče, obuhvaća uvod, glavni i završni dio.

Pričanje je dobro obogatiti gestama, ali i osjetilima. Priče možemo stvarati usmeno i pisano. Kod pisanja priča treba prvo usmeno razraditi sadržaj pisanja raznim poticajima. Poticaji i vježbe za usmeno i pisano stvaralaštvo:

  1. Predmet govori – svaki učenik donese po jedan predmet, sjednu u krug i predmete postave u sredinu. U tišini promatraju predmete, svaki učenik uzima svoj predmet i predstavlja ga u prvom licu. Govore o sebi kako bi to predmet činio, primjerice “Ja sam Anina četka. Dobila me je za Božić. Prve dane me je stalno gledala i držala u ruci…”.
  1. Što je u vrećici? – učenici sjede u krugu. Učitelj je prethodno u vrećicu stavio određeni predmet. Prvi igrač opipava predmetu vrećici bez gledanja i na osnovu opipa pokušava opisati predmet. Učitelj i učenici mogu pomagati postavljajući pitanja: “Kakvog je oblika?”; “Kojeg je materijala?”. Kad je sve rečeno, slijedi idući učenik te ponovo opisuju i pokušavaju odgonetnuti koji je predmet.
  1. Stvaranje priče – učenici su u krugu i imaju zadatak izmisliti priču. Učenik započinje igru izgovarajući bilo koju riječ, učenik do njega ponavlja tu riječ i dodaje svoju riječ. Tako se redom ponavlja sve što je rečeno prije i smišlja nastavak. Vježba se može izvoditi u manjim skupinama. Mogu se zadati likovi, sukobi  i drugi elementi.
  1. Priča iz vrećice – u vrećicu se stavljaju sličice. Učenici mogu biti u manjim skupinama. Svaka skupina ima svoju vrećicu sa sličicama. Igrač izvlači sličicu i govori što se na njoj nalazi. Idući igrač ponavlja riječi, opis prethodnog učenika i govori svoje. Tako redom dok svi ne ponove i stvore priču. Za sličice se mogu izrezati slike iz reklamnih letaka, dijelovi iz igre Memory i slično.
  1. Stvaranje priče sa zadanom prvom i /ili posljednjom rečenicom – učitelj ponudi prvu i/ili posljednju rečenicu priče, a učenici osmišljavaju radnju na koju se rečenice odnose. Dobro osmišljene i zadane rečenice potiču kreativnost i ključ su za stvaranje dobrih i zanimljivih priča.
  1. Zadatci iz balona – u balone učitelj ubacuje papiriće sa zadanim likovima i događajem. Zadatci su raznovrsni. Učenici dohvaćaju balone te bušenjem balona dolaze do svojih zadataka.
  1. Priča od zadanih riječi – učenici su podijeljeni u manje skupine. Na papirima se nalaze riječi koje se koriste u stvaranju priče. Skupine mogu imati iste riječi. Na početku se odredi mjesto i vrijeme radnje, likovi i događaj ako imaju iste riječi. Ako skupine imaju različite riječi, učitelj ih upućuje da sami odrede likove, mjesto i vrijeme radnje te događaj koji prati priča. Skupine zajednički osmišljavaju priču i zapisuju. Svaka skupina čita svoju priču ostalim skupinama.

Priče ne trebaju samo djeca već i odrasli. Priče pridonose razvoju osobnosti djece. Priče su putokazi u spoznavanju sebe. Često je potreban mali poticaj i djeca samostalno počinju pričati i pisati priče.