Što je to prijatelj? Ovo pitanje otvorilo je pedagošku radionicu na satu razrednika osmih razreda. Učenici su na post-it papiriće zapisivali što im je prvo padalo na pamet. Odgovori su se mogli grupirati u: osoba kojoj vjerujem, kojoj mogu reći sve, koja je iskrena prema meni, koja mi je oslonac, s kojom se zabavljam, koja mi pomaže, koja me poštuje, koja me podržava, koja o meni sve zna,…
Uslijedilo je individualno rješavanje radnog listića „Moj prijatelj u stvarnom i virtualnom svijetu“. Nastavili su sa komentiranjem odgovora i rasprava. Zaključili su da virtualni prijatelj ne može u cijelosti zamijeniti stvarnog prijatelja. Većina učenika izjasnila se da takvih prijatelja uživo imaju dva do tri.
U skupnom radu koji je bio slijedeći zadatak učenici su po skupinama radili zadatke: pozitivne (zabava, povjerenje, igranje igrica, dijeljenje tajni) i negativne strane (određeno vrijeme komuniciranja, manjak povjerenja, krađa identiteta, cyberbullying) odnosa na mreži, pozitivne (kontakt očima, viđenje osjećaja, bolja komunikacija, sigurnost, fizička pomoć, bolja zabava) i negativne strane (verbalno i fizičko nasilje, krađa, izdavanje tajni, izoliranje) odnosa uživo. Uočili su i mogućnosti poboljšanja odnosa na mreži i odnosa uživo (po mogućnosti se upoznati i uživo, po mogućnosti bez bilo kojeg oblika nasilja, poštovati se međusobno). Učenici su zaključili da bez obzira kakvi odnosi bili, imaju i pozitivne i negativne strane i da uvijek ima prostora za poboljšanje jednih i drugih odnosa.
Ova radionica rađena je prema priručniku „Digitalni mediji i mentalno zdravlje“, a u sklopu projekta Udruge „Pozitiva“ pod nazivom “Izazovi i zamke odrastanja u digitalnom okruženju“. Udruga već dugi niz surađuje sa Osnovnom školom Ljudevita Gaja Nova Gradiška i kroz razne aktivnosti pozitivno djeluje na mentalno zdravlje učenika. Ovu radionicu vodila je članica Udruge, ujedno i zaposlenica škole, pedagoginja H. Kudra.
