Put je bio jedinstven jer se putovalo u travnju, a ne kao obično u veljači. Grupu je dočekalo predivno sunčano vrijeme zajedno s Anitom Józsi ravnateljicom škole, Józsefom Kovács zamjenikom ravnateljice, Anitom Erdélyiné Jandrók i Marijom Baracz nastavnicima hrvatskog jezika.
Posjet Muzeju Kanizsai Dorottya
Nakon doručka i druženja učenici su posjetili Muzej Kanizsai Dorottya jedinstven po tome što prikazuje život, povijesnu i etnografsku ostavštinu, južnih Slavena na teritoriju Mađarske. Tematske zbirke se stalno nadopunjuju a sam muzej sadrži 20.000 artefakata i 23.000 fotografija. Cijeli muzej je uređen tako da bude što interesantniji i učenicima koji ga posjećuju. Djeca mogu isprobati razne igračke, poslušati i vidjeti pregršt videozapisa, slagati kockice, obući narodne nošnje te se u njima slikati.
Nakon obilaska muzeja uslijedila je šetnja do obale Dunava te do centra grada Mohača gdje su u jednoj od lokalnih trgovina kupovali mađarske proizvode. Cilj kupovine bio je naći mađarski proizvod po odabiru te se upoznati s vrijednošću nacionalne valute forinte.
Neobičan mlin
Nakon ručka učenici su obišli mlin pokraj Mohača u vlasništvu Norberta Bugarszkog, koji je ujedno muzej i mjesto raznih radionica. Mlin je jedinstven jer sadržajem nudi prikaz raznih vrsta mlinova. Jedan od najatraktivnijih je mlin koji pokreće ljudska (ili životinjska) snaga. Dvoje po dvoje isprobavali su pokrenuti mlin tako da su ušli u ogroman točak te u njemu hodali. Mogli su se isprobati i razni ručni mlinovi. Nakon mljevenja kukuruza izrađivali su papir. Stare novine koje su bile pokvašene i nakvašene u vodi do stanja tečnosti sitom su grabili van te ga stavljali na presu. Nakon sušenja dobije se hrapav list po kojem se može pisati ili se koristiti kao podloga.
Učenici su svo vrijeme imali prilike međusobno razgovarati no kao što to i inače bude, svemu dođe kraj i za oproštaj od domaćina. Sad su ponovno oni na redu. Očekuje se njihov dolazak u listopadu.
