Ova manifestacija, koju je 1999. godine proglasio UNESCO s ciljem promicanja čitanja, pisanja i poučavanja poezije, okupila je učenike u zajedničkom stvaralačkom i interpretativnom iskustvu.
Navedenoj je manifestaciji prethodila radionica pisanja poezije pod nazivom „Proljeće u pjesmi“ koju je 13. ožujka 2026. godine, sa zainteresiranim učenicima, provela nastavnica hrvatskoga jezika Martina Nenadović Lneniček. Cilj radionice bio je potaknuti kreativno izražavanje, razvijati jezične i književne vještine te učenicima približiti različite pjesničke oblike i stilska sredstva. Kroz raznolike i poticajne zadatke učenici su istraživali mogućnosti izražavanja vlastitih misli i doživljaja kroz stih.
Tijekom radionice učenici su pisali pejzažne pjesme na temu proljeća, okušali se u formi haikua te stvarali pjesme slobodnim stihom odgovarajući na pitanja tko?, što?, kada?, gdje? i zašto? Također su pisali akrostih na temu PROLJEĆE te „prozorske pjesme“ inspirirane prizorima iz svakodnevice.
Poseban izazov predstavljale su tzv. „joker-pjesme“ u kojima su učenici pisali uz unaprijed zadana ograničenja, poput uporabe isključivo niječnih oblika glagola, epitetā ili usporedbi, pisanja stihova koji započinju veznicima ili pak namjernog odstupanja od pravopisnih pravila.
Središnji dio obilježavanja upriličen je 20. ožujka 2026. godine u atriju škole, uz procvalu japansku trešnju, gdje su učenici čitali svoje radove nastale tijekom radionice, ali i interpretirali pjesme poznatih pjesnika. Time su imali priliku predstaviti svoju kreativnost, razvijati izražajno čitanje i osnažiti samopouzdanje u javnom nastupu.
Ovakve aktivnosti potiču ljubav prema jeziku, književnosti i umjetničkom izražavanju. Za nastavnike, ovakav pristup radu predstavlja primjer dobre prakse koji obogaćuje nastavu hrvatskoga jezika dok učenicima omogućuje aktivno sudjelovanje u stvaranju književnog sadržaja i razvijanje vlastitog glasa.
U iščekivanju prvog dana proljeća, stihovi učenika unijeli su svježinu i radost u školski prostor, potvrđujući kako poezija i dalje živi – u učionicama, među učenicima i u njihovim iskrenim, nadahnutim riječima.
