Kad ih napadne životinja, djeca mogu razviti posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP. To je osnovna poruka najnovijeg istraživanja u Kini, i to među djecom koja su završila na hitnoj zbog ugriza pasa i drugih životinja. Neki pate od PTSP-a nakon što su proživjeli iskustvo koje je ugrozilo njihov život ili život njihovih bližnjih, kao što su primjerice prometne nesreće ili napad.
Postoji neposredna veza između toga kako se djeca osjećaju i kako se ponašaju? Kad se djeca osjećaju dobro, dobro se i ponašaju. Prihvaćajući njihove osjećaje možemo im pomoći da se osjećaju dobro.
Baš kao u bilo kojem drugom odnosu, u postizanje pozitivnog, snažnog i jakog odnosa između roditelja i djeteta potrebno je uložiti puno truda i rada.
Roditeljstvo je težak posao, a održavanje prisnog odnosa i otvorene komunikacije osigurava povezanost roditelja i djeteta kroz godine djetetova odrastanja.
Uš spada u skupinu parazita. Paraziti su mali organizmi koji žive na drugim jedinkama te opstaju uz pomoć tuđeg metabolizma. Uš je donekle tipičan parazit, koji živi na račun krvi ljudskog organizma, i to krvi s kože vlasišta. Uš je isključivo čovječji parazit i uzročnik je ušljivosti.
Postoji li uopće razlika između mudrog roditeljskog savjeta i dosadnih predavanja? Mnogi odrasli ne mogu tu razliku prepoznati, ali djeca u većini slučajeva sve skupa doživljavaju kao dosadne lekcije s visoka, koje imaju za cilj zagnjaviti ih i mučiti. Sjetite se i sami svog djetinjstva i epizoda u kojima vas mama upozorava u monologu da nije pametno da se djevojke vaše dobi šminkaju.
„Današnja mladež je pokvarena do dubine svoga srca. Mladi su izopačeni i lijenčine. Ne slušaju roditelje i stalno piju. Neće biti sposobni sačuvati našu kulturu. Ne gajim više nikakve nade za budućnost naše zemlje bude li današnja mladež sutra na vlasti, jer je ta mladež nesnosna, bezobzirna i jednostavno užasna“. Ovaj je citat nepoznatog autora zapisan u Egiptu 2000 g.pr.kr., a slični citati su nađeni u Babilonu 1000g.pr.kr. i u Grčkoj oko 700g.pr.kr.
Kad se dijete osjeća pozitivno, njegovo samopouzdanje, samopoštovanje i ponašanje su također pozitivni. Dijete koje se osjeća negativno će imati manje samopouzdanja i vjerojatnije je da će se, kao posljedica toga, osjećati i ponašati negativno.
Svojim ponašanjem služimo djeci kao pozitivan ili negativan uzor u svakodnevnom životu. Obitelj je prva i najvažnija škola života jer se temelji emocionalnog, socijalnog i moralnog razvoja ličnosti stječu jedino u obitelji.
Odlazak djeteta u bolnicu znači odvajanje od obitelji i poznate okoline, promjenu svakodnevnog načina života i niz neugodnih iskustava koja su suprotna razvojnim potrebama djeteta. Neadekvatan pristup i uvjeti tijekom hospitalizacije mogu je učiniti štetnom za emocionalni razvoj djeteta, budući da djeca osim što doživljavaju nelagodu tijekom boravka u bolnici mogu imati i velikih teškoća i kasnije.
Neka djeca se ne uzrujavaju pretjerano zbog ispita. Štoviše, njihovi bi roditelji rado da pokažu malo više brige oko najavljenih ispita. Međutim, drugima i manji testovi predstavljaju značajan nemir i tjeskobu.