Uz njegovo ime povezujemo i pripovijetke Grički top te Stanari u slonu, djela koja su nezaobilazan dio školske lektire. No, Dubravko Horvatić nije bio samo književnik za djecu.
Rodio se u Zagrebu 9. prosinca 1939. godine, gdje je završio Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskoga centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom. Bio je urednik nekoliko dječjih časopisa i listova.
Iako je gotovo dvadeset godina bio na marginama hrvatske književne scene, sve to vrijeme on je neumorno pisao i stvarao književno blago koje se tek poslije moglo nesmetano čitati.
Kao pjesnik (Bedem, Bašćina, Ponor, 1992.), dramatičar (Sveti Juraj i zmaj, Atenska tiranija, Ban Khuen Hedervary) i novelist (Dar Gospodara tame, Olovna dolina, Đavo u podne) uglavnom je zaokupljen pitanjima nacionalne povijesti i suvremenosti. Pisao je likovne i književne kritike (Pleter oko slike, Nepostojeći hrvatski pisci) te publicističke tekstove (Ime zla).
Godine 1992. postao je potpredsjednik Matice hrvatske. Tri je godine bio glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995. – 1998.). Za svoje književno stvaralaštvo primio je brojne nagrade i priznanja.
Hrvatski književnik Dubravko Horvatić preminuo je 20. svibnja 2004. godine u Zagrebu.
Ime ovoga znamenitog književnika nosi i hrvatska književna nagrada. Nagrada Dubravko Horvatić dodjeljuje se za prozu i poeziju objavljenu u časopisu za kulturu Hrvatsko slovo, u rubrikama Hrvatska proza i Hrvatska poezija.
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je 350 zapisa o njegovim djelima.
Tekst je prenesen s mrežnih stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
