Školski projekt “Učiti kako učiti”

U suvremenom svijetu prisutna je kriza odgoja, a društvena kriza započinje na individualnom i zahvaća obitelj, pa se širi dalje. U svijetu je, pored ostalih, prisutna ekološka kriza i kriza humanizma. Kriza je potreba pojedinca i društva i usmjerava na preispitivanje vlastite savjesti i odgovornosti. 
           

Pojave u društvu međusobno su povezane i utječu jedna na drugu. Odgoj, kao društvena pojava i fenomen, ovisan je o stupnju društvenog razvoja, ali i sam uzročno-posljedično djeluje na razvoj. Odgoj je fenomen kojeg nije moguće potpuno racionalno objasniti. Suvremeno doba vrijeme je,kažu neki teoretičari, utrke između odgoja i katastrofe. Ishod ove utrke ovisit će o razrješenju kriza na individualnom i društvenom planu.
Učiti kako učiti, jedna od osam temeljnih kompetencija cjeloživotnog učenja navedenih u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, a obuhvaća osposobljenost za proces učenja i ustrajnost u učenju, organiziranje vlastitoga učenja uključujući učinkovito upravljanje vremenom i informacijama kako u samostalnomu učenju, tako i pri učenju u skupini. (MZOŠ, 2010, str. 12).

Četiri su temeljna učenja u odgoju i obrazovanju:

  1. Učiti znati ( učiti učiti)
  2. Učiti činiti
  3. Učiti živjeti zajedno
  4. Učiti biti

Uočavamo da su trendovi u obrazovanju u “staroj” školi :

  • učenje slušanjem, čitanjem, reproduciranje znanja:
  • sadržaj je u odgovornosti nastavnika
  • komunicira se licem u lice.

Trendovi u obrazovanju u “novoj” školi su:

  • učenje djelovanjem, na slučajevima, iskustvom i doprinošenjem:
  • sadržaj je rezultat suradničkog napora
  • komunicira se bilo kad, bilo gdje, (a)sinhrono.

Škola kao institucija vrlo je važna za stjecanje suradničkih i komunikacijskih načina ponašanja. Škola je prostor življenja i učenja koja učenicima nudi priliku za stjecanje brojnih i različitih socijalnih iskustava. U ovoj pandemiji i krizi do sada ne zabilježenoj u novijoj povijesti se pokazalo koliko je Škola važna u životu svakog mladog čovjeka. Slijedom toga, pedagoginja Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije Ruđera Boškovića iz Osijeka, Gordana Popović, već dugi niz godina provodi školski projekt “Učiti kako učiti” namijenjen prvim razredima srednje škole s ciljem razvijanja želje za učenjem kod učenika i uspješnog učenja i bržeg pamćenja, jer se pokazalo kako je upravo toj populaciji učenika potrebno najviše podrške. Projekt se provodi na satima razrednika individualno, u paru ili grupno. Također, provodi se putem interaktivnog razgovora i radionica, prilikom kojih se analiziraju vlastiti stilovi učenja, uviđaju nedostaci i prednosti već usvojenog načina učenja i otkrivaju različite tehnike i mnemotehnike učenja. Rezultat vrednovanja je izrađen plan učenja, a dugoročno bolji uspjeh učenika i završen prvi razred. Učenici, sudjelovanjem u projektu, razvijaju sposobnosti promatranja, uočavanja, istraživanja, zaključivanja, uočavanja uzročno-posljedičnih veza i multiperspektivnosti. Kroz grupne zadatke razvija se sposobnost suradničkog učenja, a time i niz već navedenih socijalnih i osobnih kompetencija. Sve ove kompetencije ključne su za buduće cjeloživotno učenje, jedan od osnovnih ciljeva suvremenog obrazovanja. Ovakvim radom, učeniku se omogućuje autentičan doživljaj sredine u kojoj živi, a to jača njegovu osobnost i uči ga sudjelovanju u civilnom društvu.

Autorica vjeruje da će predložene radionice korisno poslužiti kao poticaj na korištenje i vlastitih kreativnih snaga u ostvarivanju što kvalitetnijeg odgojnog i obrazovnog sustava. Autorica se nada kako nikada nećemo prestati učiti, uvijek iznova otkrivati svijet koji nas okružuje u svoj njegovoj složenosti.

Ovakav projekt omogućuje i autorici razvoj u profesionalnom smislu. Ne samo stoga što gotovo uvijek sazna nove osobne zanimljivosti o učenicima , već i stoga što, više nego u ijednom drugom obliku rada, može pratiti i razvoj učeničkih kompetencija. Upravo kroz njihovo razvijanje, osjeća draž i smisao svoje profesije kao i vlastiti profesionalni rast.

Literatura:

1. Nacionalni okvirni kurikulum