Po jednoj od teorija, ime ove pojave izvedeno je od naziva za niti paučine kojom mladi pauci iz porodice Linyphiidae jedre u jesen kroz zrak. U većini slavenskih jezika to su “bapske vlasi” (od baba = stara žena, vještica). U narodnom vjerovanju, to je razdoblje kad su se novačile vještice, a ta paučina je njihova kosa. Također, ova paučina smatrala se i predivom vilenjaka, patuljaka, norni ili djevice Marije. Vjerovalo se da će uskoro biti vjenčanje ako se leteća paučina uplela u kosu mlade djevojke.
Prema “Velikoj sovjetskoj enciklopediji” to je razdoblje “kad starice na suncu još mogu zagrijati svoje kosti”.
U većini europskih jezika pojam je najčešće poznat kao “bablje ljeto”, ali se javljaju i drugi oblici, vezani uglavnom za neki jesenski blagdan, kao što su “Miholjsko ljeto” i “Martinjsko ljeto” (prema sv. Martinu, 11. studenog), te “Cigansko (sirotinjsko) ljeto” (u Bugarskoj) ili “kasno ljeto” (u Nizozemskoj, nl: nazomer). U Sjevernoj Americi se za istu pojavu koristi naziv “Indijansko ljeto”.
Tekst je prenesen s Wikipedie.
