Iako tehnologija donosi brojne prednosti, stručnjaci sve glasnije upozoravaju na njezine negativne učinke, osobito kada se koristi prečesto ili nekritično.
Posljednjih godina bilježi se porast problema povezanih s mentalnim zdravljem mladih. Pretjerano korištenje društvenih mreža povećava razinu stresa, anksioznosti i depresivnosti.
Mladi se neprestano uspoređuju s idealiziranim prikazima života, izloženi su cyberbullyingu i pritisku da uvijek budu „online“. Dinamika digitalnog svijeta utječe i na razvoj pažnje: brzi sadržaji stvaraju naviku stalne potrage za novim podražajima, a sposobnost dulje koncentracije se smanjuje. Stručnjaci upozoravaju da multitasking. Prebacivanje između glazbe, poruka i učenja – smanjuje kvalitetu obrade i pamćenja informacija.
Ne treba zanemariti ni poremećaje spavanja. Plavo svjetlo ekrana smanjuje lučenje melatonina, hormona koji regulira san, zbog čega djeci postaje teže zaspati. Igranje ili gledanje stimulativnog sadržaja prije spavanja dodatno narušava kvalitetu odmora, što može utjecati na raspoloženje, pažnju i školski uspjeh.
Uz psihološke posljedice javljaju se i fizičke. Zbog dugotrajnog gledanja u ekrane sve je više mladih s umornim i suhim očima, glavoboljama i problemima s vidom. Sati provedeni u sjedećem položaju uz loše držanje donose bolove u vratu i kralježnici, a smanjenje vremena za kretanje povećava rizik od prekomjerne težine.
Strah od propuštanja i sustav nagrađivanja ugrađen u društvene mreže i videoigre mogu dovesti do stvaranja ovisničkih obrazaca. Djeca postaju razdražljiva kada im se ograniči korištenje ekrana, gube osjećaj za vrijeme i zanemaruju obveze. Iako ne pogađa sve jednako, ovaj trend postaje sve češći.
Digitalni svijet utječe i na društveni razvoj. Djeca koja većinu komunikacije ostvaruju online često imaju manje prilika za učenje socijalnih vještina u stvarnim situacijama. Uz to, internet nosi i rizike poput prevara, predatorstva i cyberbullyinga, što dodatno opterećuje mlade korisnike.
O svemu ovome progovara i poznati njemački neuroznanstvenik Manfreda Spitzer u svojoj knjizi “Digitalna demencija”. Iako je objavljena još 2012. godine i danas izaziva burne rasprave o tome kako digitalna tehnologija utječe na mozak djece i odraslih. Spitzer, jedan od najpoznatijih kritičara digitalizacije svakodnevice, tvrdi da pretjerano korištenje pametnih telefona, računala i videoigara vodi do postupnog opadanja kognitivnih sposobnosti – procesa koji naziva „digitalnom demencijom“.
Spitzer se u knjizi oslanja na niz neuroznanstvenih i pedagoških istraživanja kako bi potkrijepio svoje stajalište. Prema njegovoj interpretaciji, mozak najbolje uči aktivnim sudjelovanjem, dok pasivna konzumacija digitalnih sadržaja slabi koncentraciju, potiče površno čitanje i umanjuje sposobnost dubokog razmišljanja. Posebno upozorava na multitasking, koji smatra jednom od najvećih zabluda digitalnog doba, jer osoba koja stalno prebacuje pažnju između više izvora informacija zapravo gubi sposobnost dugotrajnog fokusiranja.
Jedno od najspornijih poglavlja odnosi se na digitalizaciju školstva. Spitzer tvrdi da uvođenje tableta u učionice često ima suprotan učinak od željenog. Umjesto poboljšanja motivacije i učinkovitosti učenja, učenici postaju rastreseniji, a stvarno razumijevanje gradiva opada. Zbog toga zagovara stroge mjere ograničavanja korištenja ekrana među djecom, osobito mlađom od 14 godina.
Knjiga je izazvala brojne reakcije u stručnim krugovima. Dok neki podržavaju Spitzerova upozorenja i smatraju ih nužnim korektivom nekritičkog prihvaćanja tehnologije, drugi mu spočitavaju jednostran pristup. Kritičari ističu da autor često selektivno bira istraživanja koja potvrđuju njegove teze, zanemarujući studije koje pokazuju pozitivne učinke digitalnih alata – od interaktivnog učenja do razvoja digitalne pismenosti, danas neizostavne kompetencije.
Bez obzira na podjele, “Digitalna demencija” ostaje važna knjiga jer otvara pitanja koja rijetko postavljamo u svijetu sve brže tehnologizacije. Spitzerov rad potiče na promišljanje o tome kako, kada i u kojoj mjeri djeci i mladima treba dopuštati korištenje digitalnih uređaja.
Iako je njegova perspektiva naglašeno alarmistička, ona ujedno služi kao podsjetnik da tehnologija, ma koliko korisna bila, zahtijeva kritičku upotrebu i jasne granice.
Unatoč brojnim izazovima i negativnostima, rješenje nije u potpunoj zabrani tehnologije, nego u učenju njezina zdravog korištenja. Preporučuje se uvođenje vremenskih ograničenja, dogovaranje „offline zona“ u domu, poticanje aktivnog stvaranja sadržaja umjesto pasivnog gledanja te otvoreni razgovor s djecom o sigurnosti i opasnostima. Jednako je važno da odrasli svojim ponašanjem pokažu kako izgleda uravnotežena uporaba tehnologije.
Tehnologija je neizbježan dio svakodnevice, ali važno je da ostane alat – a ne zamjena za stvarni život. Balans je ključan, a na odraslima je da mladima pomognu pronaći ga.
