Ciljevi i zadatci projekta „Buba u uho“ su omogućiti stjecanje znanja i vještina za život, pretvoriti činjenice u iskustvo, teoriju u praksu, ostvariti nastavu u izvornoj stvarnosti, popularizirati znanost, razvijati kritičko mišljenje, osvijestiti život oko sebe te biti važan i aktivan dio zajednice u kojoj se djeluje. Projekt su osmislile učiteljica Marija Klasić i školska knjižničarka Suzana Pracaić. Pridružile su im se učiteljica informatike Marija Poslon i učiteljica engleskoga jezika Lidija Ranogajec.
U petak, 21. veljače ostvarena je izvanučionička nastava u Radoboju, koja je jedna od aktivnosti projekta, a posjetili su Muzej Radboa, Centar za prirodu Zagorje i Hižu vinove loze. Pratiteljice su bile učiteljica informatike Marija Poslon i školska knjižničarka Suzana Pracaić.
Centar za prirodu Zagorje
U Centru za prirodu Zagorje dočekale su ih ravnateljica Dijana Hršak i stručna savjetnica Petra Bralić. Podijeljeni u dvije grupe sudjelovali su u radionicama edukacije o biološkoj raznolikosti zagorskog kraja, pogledali animirani film o šumi, ponovili o biljnim (hrast, obični grab, bukva, kesten, orhideje…) i životinjskim vrstama livada i šuma (sova, zeba, kukavica, zmije, kukci…) pomoću listića i interaktivne igre memori. U gornjim prostorijama centra nalaze se edukativna pomagala i izložbeni prostor gdje su pogledali animaciju o padu prvog zagorskog meteorita. Saznali su da je Hrašćinski meteorit pao 1751. godine, da se dio meteorita nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Beču, a od drugog dijela, budući da je bio od željeza, nalaznici su napravili čavle.
Muzej Radboa
U Muzeju Radboa primili su ih ravnateljica Ivana Hazulin Pospiš i vodič Domagoj koji ih je proveo kroz muzej. Saznali su da je ime Radboa prvi pisani spomen Radoboja i da muzej ima 3 zbirke. U geološkoj su pogledali film o nastajanju zemlje te saznali da je područje bogato fosilima jer je tu nekad bilo Panonsko more. Radoboj je posebno bio poznat po rudniku sumpora i ugljena te su u rudarskoj zbirci vidjeli skicu ‘radobojskog stroja’ za rafiniranje sumpora. U arheološkoj zbirci vidjeli su kamene alate, predmete koji vode od najstarijih prapovijesnih vremena preko rimskog perioda do srednjeg i novog vijeka. U središtu postava arheološke zbirke je tulum, grobni humak u kojem je uz pepeo vidljiv nakit, keramičko posuđe… Dio zbirke je i barjak s likom Sv. Barbare, zaštitnice rudara te svečano odijelo rudara.
Hiža vinove loze
U Hiži vinove loze vidjeli su repliku okamine lista vinove loze, koja je jedinstvena u Europi, jer je pronađena u radobojskom sumporokopu, i najstarija je okamina ove vrste u Europi, starosti 12 do 14 milijuna godina. Original se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Riječ je o starohrvatskoj sorti vinove loze Belina, iz koje su nastale novije sorte poput Pinot, Traminac… Slušali smo priče o Noi i njegovoj arci, Legendi o Čehu, Lehu i Mehu, svečanostima i običajima uz blagdane svetih Martina i Vinka te saznali kako se pije iz vrča bilikum.
Virtualna stvarnost i “Život jedne bobice”
Najveća radost učenika i posebna zanimljivost posjeta je bio film „Život jedne bobice“ koji se gleda uz pomoć VR naočala. „Plavo nebo, vinograd, lišće vinove loze svjetlozelene boje. Dodiruju me bobice grožđa. Dok uokolo hodaju ljudi, podalje se vide lijepi, dobro razvijeni grozdovi. Žene u nošnjama s crvenim maramama na glavama pjevajući obavljaju radove. Potom se nalazim među velikim brojem slobodnopadajućih bobica, kotrljamo se, a naš put završava u preši. Bobica uskoro više nema i započinje proces proizvodnje vina. Ovime je ukratko prikazan opis života bobice grožđa kroz VR (virtual reality) naočale. Osjećaj koji pruža nova tehnologija toliko je živ da se, gledajući kako se preša spušta iznad glave korisnika, automatski podižu ruke u obranu.“ (preuzeto sa stranice Zelena Hrvatska). Ta živopisnost i virtualna stvarnost je i kod Gajevaca stvorila reakcije pokreta tijela i osjećaj koji će pamtiti.
