Djeca često ne znaju pravilno držati olovku, brzo se umaraju tijekom pisanja, slova su im neujednačena, teže oblikuju slova unutar linija crtovlja. Osim toga sve češće primjećujemo kako djeca ne znaju vezati vezice, samostalno zakopčati dugme ili izrezati jednostavan oblik škarama.
Sve više učenika u nižim razredima se teško snalazi u zadacima u kojima je potrebno rukovanje geometrijskim priborom što zahtijeva finu kontrolu pokreta, koordinaciju i preciznost. Primjećujemo da nemaju strpljenja za precizan rad ili im jednostavno nedostaje iskustva u baratanju takvim alatima.
Djetinjstvo nekada i sada
Nekoć su djeca učila šivati i vesti, mijesiti tijesto ili su jednostavno rezuckala papir. Danas, zbog ubrzanog tempa života, nema vremena za takve aktivnosti u obiteljskom okruženju. U školama i vrtićima također sve više osjećamo pritisak programa, ishoda i ocjena.
U želji da se obrade svi sadržaji, ponekad se zanemare aktivnosti važne za razvoj preciznih, koordiniranih pokreta ruku i prstiju. Djetinjstvo danas izgleda drugačije nego prije deset, dvadeset ili trideset godina prema načinu na koji djeca provode vrijeme. Slobodna igra sve češće ustupa mjesto strukturiranim aktivnostima ili dugim satima pred ekranima. Sve rjeđe djeca nešto izrađuju rukama, šivaju, režu, crtaju ili modeliraju.
Danas se djeca već od najranije dobi susreću s ekranima – tabletima, mobitelima, laptopima i televizorima. I premda ekran može biti koristan, ako se koristi pažljivo i s mjerom, on ne pruža istu vrstu motoričkog izazova kao što to rade stvarni predmeti. Više je digitalnih sadržaja, gotovih rješenja i igračaka koje ne traže puno truda ni preciznosti.
Povlačenje prstom po zaslonu ne razvija finu motoriku kao što to čine škarice, igla, konac ili komadić gline među prstima. Ruke ostaju „neiskorištene“, a prsti nedovoljno uvježbani.
Zašto je fina motorika važna?
Fina motorika nije samo vještina potrebna za lijepo pisanje, iako često upravo tu primjećujemo prve poteškoće. Fina motorika odnosi se na sposobnost izvođenja preciznih i usklađenih pokreta rukom i prstima, uz istovremenu suradnju s vidom, tzv. koordinacija oko-ruka. To je zapravo skup sposobnosti koje dijete svakodnevno koristi u raznim aktivnostima: od vezanja vezica, zakopčavanja jakne, držanja žlice i češljanja kose, pa sve do crtanja, bojanja, rezanja i korištenja školskog pribora. Čak i naizgled jednostavan zadatak, poput otvaranja pernice ili lijepljenja u bilježnicu, zahtijeva dobro razvijenu finu motoriku.
Te se vještine razvijaju postepeno, kroz igru i svakodnevne pokrete, još od najranije dobi. Kako dijete raste, tako se ti pokreti postupno usavršavaju. To je rezultat dugotrajnog procesa učenja, igre i svakodnevnih aktivnosti koje angažiraju ruke. Zato je važno da djeca od malih nogu imaju što više prilika za igru, stvaranje i istraživanje rukama. No ako dijete nije imalo dovoljno prilika za takve aktivnosti, dolazi do problema što se vrlo brzo počne primjećivati u školi. Takve poteškoće često dovode do frustracija i to ne samo kod djece, nego i kod roditelja i učitelja.
Povratak zaboravljenim vještinama
Vezenje i šivanje danas su, nažalost, gotovo nestale iz svakodnevnog života djece. Ove vještine, koje su nekada bile sastavni dio odrastanja, često se danas smatraju zastarjelima ili čak nepotrebnima u suvremenom, tehnološki usmjerenom svijetu. Međutim, upravo suprotno, to su iznimno vrijedne i razvojno poticajne aktivnosti koje djeca s oduševljenjem prihvaćaju kada im se pruži prilika.
Djeca prirodno vole stvarati, isprobavati i koristiti ruke. Uz jasno vođenje i objašnjenje čemu igla služi i kako se koristi na siguran način, šivanje postaje prilika za učenje, ne samo vještina ruku, već i strpljenja, koncentracije i preciznosti. Zato je prava šteta ne ponuditi ovakve aktivnosti djeci u ranoj školskoj dobi, jer iza tih „zaboravljenih“ vještina krije se bogat svijet kreativnog izražavanja i razvoja intrinzične motivacije.
Pedagoški potencijal vunice i konca
Vunica i konac, kao taktilni i fleksibilni materijali, pružaju izniman didaktički potencijal u razvoju fine motorike. Djeca ih mogu savijati, motati, šivati, plesti, provlačiti – sve uz intenzivnu aktivaciju prstiju i šaka, ali i vizualno-motoričke koordinacije. Kroz strukturirane i slobodne zadatke, poput šivanja na kartonu, nizanja oblika, omotavanja geometrijskih figura ili stvaranja tematskih motiva, učenici spontano razvijaju preciznost, strpljenje, koordinaciju te osjećaj postignuća i ponosa.
Ovaj oblik rada osobito se pokazao korisnim kod učenika koji imaju slabije razvijene grafomotoričke vještine, smanjenu pažnju ili potrebu za dodatnom taktilnom i vizualnom stimulacijom. Aktivnosti su lako prilagodljive različitim razinama sposobnosti. Moguće ih je tematski povezati s nastavnim sadržajima iz likovne kulture, prirode i društva, hrvatskoga jezika ili međupredmetnih tema.
Kako vunica, konac i igla pomažu razvoju fine motorike?
Ono što odraslima često djeluje kao jednostavno, provući konac kroz iglu, izvesti petlju, zategnuti nit, za dijete je prava vježba koncentracije, strpljenja i fizičke spretnosti. Sve te male radnje zajedno razvijaju ono što zovemo finom motorikom – sposobnošću da ruke, prsti i oči surađuju u zadacima koji zahtijevaju kontrolu i preciznost.
Upravo su te vještine temelj za kasnije uspješno rješavanje školskih zadataka. Takve aktivnosti djeca ne doživljavaju kao vježbu ili zadatak, nego kao izazov, igru i priliku za stvaranje. U nastavku donosimo nekoliko konkretnih pomalo zaboravljenih aktivnosti koje smo primjenjivale u praksi, a kojima smo željele, kroz igru i kreativnost, dodatno stimulirati razvoj fine motorike kod učenika, ali i poticati dječju kreativnost:
- Izrada futrole za mobitel
Radionica izrade futrole za mobitel bila je odlična prilika da djeca kroz praktičan i kreativan rad razvijaju finu motoriku. Korištenjem škara za rezanje materijala (u našem slučaju starih traperica), držanjem igle te provlačenjem konca kroz tkaninu, aktivno su koristila mišiće šake i prstiju, što izravno doprinosi razvoju preciznosti i koordinacije. Većini učenika je ovo bio prvi put da se susreću s iglom i koncem.
Nakon krojenja buduće futrole i cvjetnih ukrasa koje smo zalijepiti, najveći izazov je bila faza šivanja – osobito prišivanje dugmeta i porubljivanje rubova.
Djeca su učila voditi iglu i konac kroz tkaninu pravilnim bodovima, pri čemu su vježbala kontrolirane i ponavljajuće pokrete prstiju. Prišivanje dugmadi dodatno je potaknulo razvoj preciznosti i koordinacije pokreta. Iako su neki u početku imali bitnijih poteškoća, većina ih je savladala osnovne pokrete i uz pomoć, uspješno su završili svoje futrole. U tom procesu vježbali su strpljivost, upornost, preciznost i ponavljanje sitnih pokreta – sve važne komponente za razvoj fine motorike.
Tehniku šivanja koristili smo i za izradu ukrasnih bundevica. Izrezali smo krug od odabranog platna, na sredinu kruga stavili vaticu, a zatim skupili krajeve kruga i sašili ih da dobijemo oblik loptice. Koncem smo sašili i “koru” bundeve kako bi izgledala kao prava te od platna zalijepili peteljku i listić. Naše bundevice bile su prekrasni jesenski ukras u domovima učenika.
Nakon što su učenici već dosta dobro savladali tehniku šivanja odvažili smo se i izradili lutkicu. Izrezali smo tijelo lutkice od platna, porubili i napunili vatom. Nacrtali smo oči i usta te sašili dugme kao nos. Kosu smo napravili od vune tako da smo zašili niti vune. Također smo lutkici sašili kaputić i hlače. Učenici su bili jako ponosni na svoju lutku te je ona postala naša razredna lutka Mirkec, koja nam je pomagala u izražavanju osjećaja.
- Izrada privjesaka tehnikom makrame
Djeca su na ovoj radionici izrađivala privjeske za ključeve tehnikom sličnom makrameu. Makrame je tehnika ručne izrade ukrasnih ili uporabnih predmeta pomoću vezivanja čvorova, bez upotrebe igle. Umjesto šivanja ili pletenja, koriste se različite vrste čvorova kako bi se oblikovali uzorci i strukture.
Za izradu naših privjesaka koristili smo male drvene kolutove oko kojih smo vezivali čvorove vunom. Prvo smo naučili kako vezati osnovni čvor što je zahtijevalo preciznost, koncentraciju i fine pokrete prstiju kao savršen način za vježbu fine motorike. Djeca su morala pažljivo i ujednačeno provlačiti i zatezati vunu pazeći da čvorovi budu pravilno složeni.
Nakon što su savladali osnovnu tehniku, dodali su perlice kao ukras – još jedan zadatak koji traži spretnost i dobar rad prstima. Provlačenje sitnih perlica kroz vunicu bilo je pravi izazov, ali i odlična vježba za koordinaciju oko–ruka. Učenici su na kraju odlučili privjesak pokloniti roditeljima ili staviti ga na torbu što dokazuje da su izuzetno ponosni na svoj rad.
Također smo izradili i privjeske jednostavnim savijanjem vune koji su dodatno ukrasili naše straničnike i uveseljavaju nas kada čitamo knjige. Izradili smo od vune i ukrase za božićnu jelku. Jednostavno smo od kartona izrezali oblik jelke (trokut), a zatim smo omotali taj oblik odabranim nitima vune i zalijepili vunu da se ne odmota. Dobili smo lijepo dizajnirane unikatne božićne ukrase.
- Vezenje goblena – povratak zaboravljenoj vještini
Na ovoj radionici djeca su imala priliku upoznati se s tehnikom izrade goblena. Nekada omiljena rukotvorina naših baka, a danas gotovo zaboravljena aktivnost.
Na početku smo razgovarali o tome što je goblen i kako su se nekada gobleni izrađivali vrlo polako, često mjesecima. Služili su kao ukras za zidove ili poklon za posebne prigode. Danas je ta tehnika gotovo nestala iz svakodnevice, ali i dalje nosi posebnu vrijednost.
Za potrebe ove aktivnosti imali smo jedan oslikani goblen i konce u raznim bojama. Budući da nas je u razredu više, učenici su se izmjenjivali u realizaciji ove aktivnosti kad god su za to imali vremena. Uz vodstvo su se upoznali s nekoliko vrsta goblenskog veza, a naučili su koristili onaj osnovni.
Osim toga naučili su prepoznati kvadratiće u mreži te slagati pravilne i ujednačene bodove što se postiže jednakim zatezanjem konca. Izrada goblena je izuzetna vježba fine motorike jer traži sitne, precizne pokrete prstima, dobru koordinaciju i osjećaj za simetriju i prostor. Ova aktivnost nije bila samo podsjetnik na jednu staru tehniku, već i mali iskorak prema vraćanju vrijednosti ručnog rada. U današnjem vremenu kada se sve događa vrlo brzo, goblen nas uči strpljivosti i preciznosti.
- Tkanje na kartonu – spoj tradicije i razvoja vještina
Tkanje, poput goblena ili makramea, vraća nas u sporiji ritam. Pokazuje djeci da je ljepota u nastajanju, a ne samo u rezultatu.
Tehnika tkanja je stara i osnovna metoda izrade tkanine ili tekstila, gdje se dvije skupine niti međusobno prepliću pod pravim kutom. Jedna skupina niti zove se osnova i one su napete i fiksirane, najčešće na tkalačkom stanu ili nekom okviru.
Druga skupina niti, koje se nazivaju potka ili utka, provlači se kroz osnovu, naizmjenično prelazeći preko i ispod niti osnove. Za ovu priliku, svako dijete dobilo je pravokutni komad kartona s narezanim utorima na rubovima, kroz njih su provučene osnovne niti, poput okvira malog tkalačkog stana. Zatim su odabrali vunicu različitih boja te počeli tkati – voditi konac iznad i ispod, red po red. Kroz ovu jednostavnu, staru tehniku djeca su uronila u ritam preplitanja, u kojem su njihovi prsti imali glavnu ulogu.
Tkanje je savršena aktivnost za razvoj fine motorike. Djeca prstima precizno vode nit, moraju se koncentrirati na redoslijed i ponavljanje pokreta. Osim motoričkih vještina, razvijali su i osjećaj za uzorak, boje i ritam. Kad su završili, bili su ponosni na svoje tkane radove koji su kasnije postali podmetači ili zidni ukrasi kao podsjetnici na to da su ih izradili vlastitim rukama.
- Lutkica od vune – mala igračka iz dječjih ruku
Na ovoj radionici djeca su izrađivala lutkice od vune. Prvo su omatali vunu oko kartona da dobiju tijelo, zatim su vezali nit da nastane glava, pa su dodavali ruke, kosu i ostale detalje po želji. Na sličan način motanjem, rezanjem i vezanjem, izrađivali su i pompone od vune koji se kasnije mogu iskoristili za izradu npr. životinjskih lutkica kao mačka, pile, ptica i sl. Ove aktivnosti nisu bile samo zabavne, već i korisne. Djeca su vježbala fine pokrete i razvijala osjećaj za oblik i proporciju.
Manipulacija vunom i njihovo povezivanje u određene oblike zahtjeva preciznost, a usporedo s tim vježba se koordinacija prstiju i ruku. Takav rad potiče finu motoriku, ali i strpljenje, jer za izradu lutkice treba vremena i pažnje. Ova radionica podsjetila nas je na vremena kada su se igračke više izrađivale, a manje kupovale.
- Pletenje prstima i rukama
Pletenje je jedna od najstarijih vještina ručnog rada, ritmično stvaranje predmeta od niti. Nekad su se pletenjem bavile samo bake i majke, koje su strpljivo izrađivale čarape, džempere, kape, rukavice i šalove za cijelu obitelj, često od domaće vune koju su same prele i bojale.
Danas se pletenje ponovno otkriva, ne samo kao način izrade odjeće, nego i kao oblik opuštanja, izražavanja i povezivanja s tradicijom. Pletenje ne samo da razvija finu motoriku i strpljenje, već i osjećaj za ritam. Djeci pomaže u razvoju koordinacije i koncentracije, a odraslima donosi mir i osjećaj postignuća. Može se plesti iglama ili kukicom, no mi smo za našu radionicu pletenja, odlučili koristiti samo prste i ruke.
Pletenje prstima i rukama jednostavna je tehnika izrade šarenih traka, šalova, ogrlica ili ukrasa bez upotrebe igala ili kukica. Umjesto alata, koriste se vlastiti prsti ili ruke za preplitanje vune. Svojim rukama učenici su ispleli prekrasne šalove i torbe koje su ponosno odnijeli svojim kućama.
Pletenje prstima koristili smo i pri izradi lutkica-hobotnica. Glave hobotnica smo izradili od platna i napunili vaticom, a zatim smo krajeve platna izrezali u trake. Trake smo pleli kako bi naše hobotnice imale osam krakova. Nacrtali smo svakoj hobotnici oči i usta te stavili mašnice i marame. Učenici su svoje hobotnice ponijeli kućama kako bi bile ukras u njihovim sobama.
- Kišobran od vune
Izrada kišobrana od vune jednostavna je aktivnost koja djeci omogućuje da uz pomoć čačkalice, plutenog čepa i šarenih niti vune stvore vlastiti, šareni kišobran. U pluteni čep rasporedimo 6 čačkalica tako da formiraju krug, poput žica na kotaču bicikla. Jednu čačkalicu stavimo za osnovu koja će biti drška kišobrana. Kraj vune učvrstimo oko jedne čačkalice kako bi početak bio čvrst. Slijedi omatanje vune između čačkalica tako da je provlačimo iznad jedne, pa oko nje, a zatim ponovo iznad sljedeće čačkalice i tako redom naizmjenično. Pri tome učenici biraju boje vune stvarajući svoj šareni ritam boja. Posljednji kraj vune dobro se zaveže oko neke od čačkalica da se sve drži na mjestu.
Osim što je zabavna, ova aktivnost potiče i kreativno izražavanje. Svako dijete bira svoje boje i uzorke, stvarajući kišobran koji je u potpunosti unikatan. Na kraju, gotovi radovi mogu poslužiti kao ukras ili poklon, ali najviše vrijede kao uspomena koju su djeca izradila vlastitim rukama.
Dobrobiti rada s vunicom i koncem
Pored toga što igra s vunicom i koncem pomaže u razvoju fine motorike, ona nudi i brojne druge prednosti. Kroz ove aktivnosti, djeca ne samo da vježbaju svoje fizičke sposobnosti, već također uče važne životne vještine:
- Koncentracija – Svaki potez, bilo da se provlači nit ili veže čvor, zahtijeva pažnju. Djeca nauče kako se fokusirati na zadatak, ustrajno raditi na njemu i rješavati ga do kraja.
- Samopouzdanje – Kada dijete uspješno veže čvor, isplete ili dovrši predmet od konca, osjeti ponos i zadovoljstvo zbog onoga što je samo stvorilo, što izravno gradi i jača njegovo samopouzdanje.
- Kreativnost – Rukovanje vunom i koncem daje djeci priliku da dizajniraju i oblikuju vlastite uzorke, oblike i male kreacije, birajući boje i kombinacije prema vlastitom ukusu. Kroz ovaj proces djeca eksperimentiraju, istražuju mogućnosti i otkrivaju kako se od jednostavnog konca može stvoriti nešto potpuno novo, što potiče njihovu maštu, kreativno razmišljanje i osjećaj slobode u stvaranju.
- Strpljenje i ustrajnost – Pletenje, tkanje ili vezenje nisu aktivnosti koje donose trenutne rezultate već zahtijevaju vrijeme, strpljenje i pažnju. Upravo u tom sporom, ritmičnom procesu djeca uče jednu od najvažnijih životnih lekcija: da se vrijedni i lijepi rezultati ne postižu na brzinu, nego upornošću i trudom.
Zaključak
Fina motorika je vještina koju djeca mogu i trebaju stalno vježbati i razvijati, osobito u prvim godinama školovanja. Tada im fina motorika postaje ključna jer im pomaže da nauče pisati i obavljati druge školske zadatke.
Fina motorika je osnova za grafomotoriku, odnosno sposobnost urednog i preciznog pisanja. Najlakše se razvija kroz igru i kreativne aktivnosti koje djecu potiču da koriste svoje ruke i prste. Jedan odličan način za to je rad s vunom ili koncem. Bilo da šiju, vežu, petljaju, tkaju ili oblikuju vunene ukrase, djeca pritom jačaju mišiće ruku, uče koordinaciju i postaju spretnija. Vuna je mekana i ugodna na dodir, što djeci pruža dodatnu senzornu zanimljivost i pomaže im da se još više uključe u ono što rade.
Pokazalo se da su djeca zaista uživala u aktivnostima s vunom i koncem jer su kroz igru i kreativnost mogli koristiti svoje ruke na dosad njima drugačiji način. To ih je dodatno motiviralo i držalo zainteresiranima tijekom cijelog procesa.
