Glavni lik, djevojčica Klara, osjeća se drugačije i neshvaćeno, a kroz njezinu ispovijest autorica nas vodi u svijet pun nesigurnosti, boli i traženja vlastitog identiteta.
Koristi jednostavan, ali dojmljiv jezik i stvara atmosferu razumijevanja i suosjećanja prema onima koji su drugačiji. Naslovna metafora „koža krokodila” simbolizira zaštitu – oklop koji ljudi stvaraju kako bi se obranili od nerazumijevanja svijeta.
„Klara, rodila si se u krivom spolu. Nisi nakaza, nisi frikuša, samo si trenutačno nesretno stvorenje koje živi u koži krokodila.“
Roman je isprepleten s pričom o djevojčici Srni iz pripovijetke Duga Dinka Šimunovića, što otvara prostor za zanimljivu usporedbu dvaju književnih djela.
Iako su napisana u različitim razdobljima i pripadaju različitim književnim vrstama, i Duga i U koži krokodila bave se osjećajem nepripadanja i potragom za identitetom.
- glavni likovi – i Srna i Klara osjećaju se drugačije, neshvaćeno i usamljeno
- tema – obje priče govore o odrastanju i nerazumijevanju koje dolazi iz okoline (obitelj, društvo, škola)
- motiv tuge i patnje – u oba djela osjećaj odbacivanja vodi do duboke unutarnje boli
- simbolika – i Šimunović i Tometić koriste snažne simbole: dugu kao nadu i ljepotu koje Srna nikada ne dosegne te kožu krokodila kao zaštitu i granicu između unutarnjeg svijeta i stvarnosti
Najveća razlika između ovih dvaju tekstova nalazi se u poruci i tonu.
- U Dugi, Dinko Šimunović prikazuje tragičnu sudbinu djevojčice Srne – dijete osjetljivo i nježno ne može preživjeti u svijetu odraslih koji ne razumiju njezinu različitost
- U koži krokodila, Majda Tometić nudi suvremenu, optimističniju viziju: iako je svijet još uvijek pun nerazumijevanja, postoji nada, podrška i mogućnost prihvaćanja sebe
Klara ima obitelj i prijatelje koji se trude razumjeti njezinu različitost, iako to ne čine savršeno. Srna, naprotiv, ostaje sama i njezina se priča završava tragedijom. Time nam autorica pokazuje koliko se društvo promijenilo – danas postoji više empatije, razgovora i mogućnosti da „drugačiji” pronađu svoje mjesto.
Oba djela potiču čitatelje da razmišljaju o:
- prihvaćanju različitosti,
- razumijevanju tuđih osjećaja,
- hrabrosti da budemo ono što jesmo,
- odgovornosti društva prema djeci i mladima koji se osjećaju isključeno.
Poruka Majde Tometić je suvremena i ohrabrujuća – promjena je moguća, a prihvaćanje sebe prvi je korak prema slobodi.
Knjiga U koži krokodila me se posebno dojmila svojom toplinom i iskrenošću. Iako je namijenjena mlađim čitateljima, u njoj se mogu pronaći i odrasli – svi koji su se ikada osjećali drugačije ili neshvaćeno. U usporedbi sa Šimunovićevom Dugom, roman donosi više nade i pokazuje da se iz boli može izrasti i postati snažniji.
Na satu hrvatskog jezika, ova se usporedba može koristiti za razvijanje empatije kod učenika (rasprava o tome kako se likovi osjećaju i zašto), analizu simbola (d(u)ga i koža krokodila), razgovor o društvenim promjenama – kako se odnos prema različitosti promijenio od Šimunovićeva do današnjeg vremena, kreativno pisanje – npr. učenici mogu napisati pismo Klari ili Srni, dnevnički zapis iz njihove perspektive, ili zamišljeni razgovor između tih dviju djevojčica, usporednu tablicu likova i motiva (Srna – Klara; duga – krokodil; tuga – nada).
Zaključak
Usporedba U koži krokodila i Duge pokazuje koliko se književnost mijenja zajedno sa svijetom. Dok Šimunović prikazuje prošlo vrijeme u kojemu različitost nije bila prihvaćena, Tometić daje glas današnjem djetetu koje se bori, ali i pronalazi nadu. Oba djela uče čitatelja najvažnijoj životnoj lekciji – prihvatiti sebe i razumjeti druge.
