Cilj konferencije bio je interdisciplinarno sagledati složenu problematiku očuvanja hrvatskoga jezika i kulture u inozemstvu. S naglaskom na hrvatski kao ini jezik, te promisliti o suvremenim izazovima identiteta, migracija i globalizacije.
U središtu znanstvenih i stručnih rasprava našla su se pitanja nacionalne i jezične pripadnosti, kulturnog kontinuiteta i obrazovanja mladih naraštaja u duhu hrvatske kulturne baštine. Konferencija je okupila predstavnike akademske zajednice, kulturnih institucija i odgojno-obrazovnih ustanova koji svojim radom pridonose očuvanju i promicanju hrvatskog jezika i kulture izvan granica Republike Hrvatske.
Izlaganje nastavnica Gimnazije Vukovar
Među izlagačima bile su i nastavnice Sanja Matičić i Sanja Pavlović Šijanović, koje su svojim radom dale prepoznatljiv doprinos znanstveno-stručnom promišljanju suvremenog obrazovanja i uloge tehnologije u kulturi čitanja.
U sklopu tematskog bloka posvećenog jeziku, obrazovanju i nacionalnom identitetu, održale su izlaganje pod nazivom „Očuvanje nacionalnog identiteta u doba globalizacije i digitalnih medija“.
Svoje su izlaganje temeljile na rezultatima istraživanja Kultura čitanja u digitalnom dobu, u kojem su istražile kako mladi danas doživljavaju knjigu, koliko čitaju i što ih motivira ili odvraća od čitanja. Polazišna točka bila je misao biskupa Josipa Jurja Strossmayera o knjizi kao „sidru koje čuva čovjeka od propasti“, kojom su autorice nastojale povezati povijesnu misao o knjizi s izazovima digitalnog doba.
Glavne spoznaje istraživanja
Rezultati istraživanja pokazali su da današnji srednjoškolci čitaju rijetko i selektivno, a značajan dio njih lektirna djela poznaje isključivo kroz kratke internetske sažetke. Učenici knjigu sve češće doživljavaju kao izvor znanja, ali rijetko kao nositelja identiteta, smisla ili duhovne vrijednosti.
Takvi nalazi odražavaju promjene u društvenim navikama čitanja i snažan utjecaj digitalnih medija koji oblikuju percepciju književnosti kod mladih. Unatoč tome, istraživanje je otkrilo i pozitivne tendencije. Učenici pokazuju interes za čitanje kada je ono povezano s kreativnim i inovativnim metodama nastave.
Posebno ih motiviraju sloboda izbora, digitalni alati, rasprave, multimedijski sadržaji, dramske improvizacije, te načini interpretacije koji im omogućuju osobni izraz i stvaralaštvo. U tom je smislu istraživanje potvrdilo da se čitateljska kultura ne može razvijati putem prisile i formalnog ocjenjivanja, već isključivo kroz motivaciju, razumijevanje i aktivno sudjelovanje učenika.
Tehnologija kao poticaj čitanju
Kako bi pokazale da se suvremena tehnologija može integrirati u nastavu književnosti, autorice su na konferenciji demonstrirale praktične primjere primjene digitalnih alata u radu s učenicima. Predstavile su stop-animaciju književnih motiva, izradu 3D modela i simbola iz književnih djela, kao i tehnološka didaktička pomagala koja povezuju literarne sadržaje s vizualnim i kulturnim kontekstom.
Na taj su način ilustrirale kako tehnologija ne mora biti prijetnja kulturi čitanja, već može poslužiti kao sredstvo poticanja interpretacije, kreativnosti i sveobuhvatnijeg razumijevanja književnih tekstova. Predstavljeni su primjeri pokazali kako se tradicionalni sadržaji mogu oživjeti u suvremenom kontekstu te kako učenici, kada su aktivni sudionici procesa, razvijaju veći interes, empatiju i kritičko mišljenje.
Doprinos konferenciji
Sudjelovanjem na konferenciji nastavnice su dale vrijedan doprinos raspravi o ulozi obrazovanja u očuvanju hrvatskog jezika, kulture i identiteta, osobito u vremenu sve snažnije digitalizacije i globalizacijskih trendova.
Primjerima dobre prakse ukazale su na mogućnosti spajanja tradicionalnih vrijednosti i modernih pristupa nastavi kojima je moguće uskladiti zahtjeve suvremenog učenika s misijom očuvanja kulturnog nasljeđa. Kroz istraživački i praktični rad nastavnice su potvrdile da digitalni alati i tehnologija mogu imati emancipacijsku i odgojnu ulogu, ako se koriste promišljeno, ne da zamijene knjigu, već da učenicima približe njezinu poruku.
Konferencija je potvrdila da jezik, kultura i čitanje ostaju temelj očuvanja identiteta, pri čemu obrazovanje ima nezamjenjivu ulogu u njihovu prenošenju novim generacijama dok su nastavnice vukovarske gimnazije, svojim istraživanjem i inovativnim pristupom pokazale kako škola može biti mjesto gdje se tradicija i suvremenost nadopunjuju, a knjiga ostaje „sidro“ koje nove generacije povezuje s vlastitim kulturnim korijenima i nacionalnim identitetom.
