Iako se trend na društvenim mrežama često doživljava kao simpatičan signal pripadnosti, prijateljstva i međusobne povezanosti, u učionici smo ga otvorili kao temu koja može nositi mnogo šire značenje.
Učenici su radili u timovima od četiri člana i već od prvog trenutka bilo je jasno koliko je važna komunikacija: dogovoriti koji će motivi ući u kolaž, kako će se forme uklopiti, tko preuzima koji dio procesa.
Upravo ta dinamika – slušanje, podrška, strpljenje – stvorila je atmosferu koja je sama po sebi jednako vrijedna kao i konačni rad.
Materijali za rad namjerno su birani iz područja reciklaže: iskorištene časopise, odbačene papire iz starih likovnih mapa koji bi inače završili kao otpad. Na taj način učenici su kroz kreativni zadatak osvijestili koliko se zanimljivih vizualnih rješenja može pronaći u onome što se svakodnevno odbacuje.
Održivi pristup nije bio samo tehnički izbor, nego i prilika da se shvati kako umjetnost može biti alat za brigu o okolišu i odgovorniji odnos prema resursima. Kada su sve pojedinačne forme spojili u jedan zajednički rad, postalo je jasno koliko dobro trend „six seven“ funkcionira kao simbol: povezivanje različitih dijelova u cjelinu, baš kao što se ljudi, unatoč razlikama, povezuju u prijateljstvu i zajedništvu.
Učenici su kroz ovaj proces stvarali, ali i osjećali — ponos, pripadnost, uzajamnost i radost što njihov doprinos ima mjesto u većoj priči. Na kraju smo dobili radove koji nisu samo vizualno zanimljivi, nego nose i jasnu poruku: kreativnost, održivost i međusobna povezanost mogu zajedno stvarati nešto lijepo i smisleno.
