Učenici su kroz praktičan rad izrađivali slova i riječi koristeći karton, glinamol, plastelin, vunu, špagu i druge dostupne materijale, vodeći pritom računa o visini reljefa, razmaku između slova i jasnoći oblika kako bi znakovi bili prepoznatljivi dodirom. Već u početnoj fazi rada postalo je jasno da izrada taktilnih materijala zahtijeva drukčiji način razmišljanja od izrade vizualnih sadržaja. Učenici su se prvi put susreli s pitanjima poput toga koliko slovo treba biti izbočeno, kako raspored i razmak utječu na čitljivost ili na koji način različiti materijali mijenjaju doživljaj dodira. Kroz proces pokušaja i prilagodbi učenici su postupno spoznavali da ono što je vizualno jasno i uredno, ne mora nužno biti jednako razumljivo i prstima. Poseban dio radionice bio je posvećen provjeri izrađenih slova dodirom, pri čemu su učenici zatvarali oči i pokušavali „čitati“ izrađene riječi oslanjajući se isključivo na taktilnu percepciju. Taj je dio rada potaknuo razgovor o svakodnevnim teškoćama s kojima se slijepe i slabovidne osobe susreću pri učenju, snalaženju u prostoru i pristupu pisanim informacijama, ali i o odgovornosti onih koji obrazovne materijale osmišljavaju. Taj je dio rada potaknuo razgovor o svakodnevnim teškoćama s kojima se slijepe i slabovidne osobe susreću pri učenju, snalaženju u prostoru i pristupu pisanim informacijama, ali i o odgovornosti onih koji obrazovne materijale osmišljavaju.
Abeceda pod prstima
Tijekom radionice učenici su došli i do važnih spoznaja o samom procesu učenja i poučavanja. Uvidjeli su koliko se obrazovni materijali uobičajeno oslanjaju na vid te koliko se rijetko promišlja o alternativnim načinima pristupa znanju. Rad na izradi taktilnih slova potaknuo ih je na razmišljanje o tome kako se obrazovni sadržaji mogu i trebaju prilagođavati različitim potrebama učenika, kao i koliko su takve prilagodbe važne za osjećaj uključenosti i ravnopravnosti. Spoznali su i da inkluzija nije apstraktan pojam, već proces koji započinje malim, promišljenim promjenama u načinu na koji planiramo i oblikujemo obrazovne aktivnosti. Zahvaljujući ovom iskustvu, znanje o pristupačnosti dobilo je konkretnu dimenziju i smisao utemeljen na osobnom doživljaju i iskustvu. Radionica se pokazala kao vrijedan primjer iskustvenog učenja, u kojem učenici nisu samo izrađivali edukativni materijal, već su kroz vlastiti rad razvijali empatiju, strpljenje, preciznost i osjetljivost za različite načine učenja. Izrađena taktilna abeceda predstavlja konkretan i trajan rezultat radionice te se može koristiti kao didaktičko pomagalo u radu sa slijepom i slabovidnom djecom. Radionica je ujedno poslužila kao uvod u daljnje projektne aktivnosti, u okviru kojih će učenici nastaviti razvijati i primjenjivati stečena znanja kroz izradu taktilnih i 3D edukativnih pomagala, kao i kroz rad na tehnološkim rješenjima namijenjenima osobama s oštećenjem vida. Iskustvo stečeno tijekom ove radionice potvrđuje koliko su praktičan rad i iskustveno učenje potrebni za razumijevanje inkluzije u stvarnom kontekstu.
Ova je radionica dio projekta Učimo dodirom, koji se tijekom školske godine 2025./2026. provodi u Gimnaziji Vukovar s ciljem razvoja inkluzivnih obrazovnih praksi, jačanja svijesti o pristupačnosti informacija te povezivanja znanja, tehnologije i društvene odgovornosti kroz praktičan rad.
