Kada učenici četvrtih razreda strukovnih škola završe svoje obrazovanje, oni ne ulaze samo u sferu svoje struke – oni ulaze u kompleksnu mrežu radnopravnih odnosa. Nažalost, statistike pokazuju da su mladi radnici, zbog manjka iskustva i straha za egzistenciju, često najranjivija skupina izložena različitim oblicima uznemiravanja. Upravo zato, u okviru predmeta Radno pravo, proveo samo opsežan grupni zadatak pod nazivom „Učenici pravnici – Dostojanstvo na radu i mehanizmi zaštite“.
Ciljevi korelacija s kurikulom
Glavni cilj ove nastavne jedinice bio je osposobiti učenike za prepoznavanje oblika diskriminacije i uznemiravanja, ali i za pravilno korištenje pravnih alata koje im pruža zakonodavstvo Republike Hrvatske. Kroz aktivno učenje, učenici su morali analizirati Zakon o radu (ZOR), s posebnim naglaskom na članke koji definiraju zaštitu dostojanstva radnika (čl. 130.), te Zakon o suzbijanju diskriminacije.
Metodički, nastava je bila koncipirana kao kombinacija istraživačkog rada, analize slučaja (case study) i kreativnog izražavanja, čime su zadovoljeni ishodi koji se tiču kritičkog razmišljanja, suradničkog učenja i medijske pismenosti.
Prikaz rada po skupinama
1. skupina: Pravni okvir i terminološka preciznost
Prva skupina dobila je najzahtjevniji teorijski zadatak – dekonstrukciju zakonskih tekstova. Koristeći izvorni tekst Zakona o radu, učenici su morali jasno razgraničiti pojmove:
- Uznemiravanje: Svako ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva radnika, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko ili ponižavajuće okruženje.
- Spolno uznemiravanje: Specifičan oblik ponašanja verbalne, neverbalne ili fizičke naravi spolnog obilježja.
- Mobbing: Iako se u zakonu koristi širi pojam uznemiravanja, učenici su istražili psihološku definiciju mobbinga kao sustavnog psihičkog maltretiranja.
Posebno zanimljiv dio bio je „prijevod“ ovih definicija na svakodnevni rječnik. Učenici su kroz raspravu došli do zaključka da u radnoj okolini često vlada kultura „toksičnog humora“ gdje se uvrede maskiraju u šalu. Zaključili su da namjera onoga tko upućuje komentar nije mjerilo – mjerilo je kako se osjeća osoba kojoj je taj komentar upućen.
2. skupina: Analiza slučaja i simulacija postupka zaštite
Druga skupina radila je na konkretnom, ali fiktivnom scenariju radnice koja se suočava s neprimjerenim ponudama i komentarima nadređene osobe. Zadatak je bio primijeniti članak 130. Zakona o radu, koji propisuje proceduru zaštite dostojanstva.
Učenici su simulirali proces:
- Podnošenje pritužbe: Kome se obratiti ako poslodavac ima manje od 20 zaposlenih, a kome ako ima više?
- Uloga povjerenika za zaštitu dostojanstva: Što on smije, a što mora učiniti u roku od osam dana?
- Pravo na prekid rada: Raspravljalo se o vrlo osjetljivom pravu radnika da prestane raditi ako poslodavac ne poduzme mjere zaštite, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.
Ova simulacija izazvala je najviše emocija jer su učenici shvatili koliko je teško u praksi povući potez koji može rezultirati gubitkom prihoda, unatoč zakonskoj zaštiti od viktimizacije (osvete zbog prijave).
3. skupina: Društveni kontekst i statistička istraživanja
Treća skupina bila je zadužena za istraživanje realnosti na tržištu rada. Koristeći izvješća Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i relevantna istraživanja EU-a, analizirali su zašto je postotak prijavljenih slučajeva i dalje nizak.
Otkrili su da su razlozi višeslojni:
- Sekundarna viktimizacija: Strah od osude okoline i kolega.
- Nepovjerenje u pravosuđe: Dugotrajnost sporova odvraća žrtve od potrage za pravdom.
- Normalizacija nasilja: Uvjerenje da je „trpljenje“ dio posla.
Ovaj dio zadatka bio je ključan za razvoj građanske kompetencije, jer su učenici osvijestili da zakoni na papiru ne znače ništa ako društvo (i oni kao budući radnici) ne pruža podršku žrtvi.
4. skupina: Komunikacijski kanali i prevencija
Četvrta skupina imala je kreativnu ulogu – izradu digitalne brošure i plakata za radno mjesto. Njihov zadatak bio je vizualizirati proces zaštite. Naglasak su stavili na prikupljanje dokaza.
Učenici su educirali ostatak razreda o važnosti čuvanja screenshotova poruka, zapisivanja datuma i vremena neprimjerenih događaja te traženja svjedoka. Njihova poruka bila je jasna: „Znanje je tvoj najjači štit.“
Nakon prezentacija svih skupina, uslijedila je završna rasprava. Ono što je proizašlo kao najvrijedniji rezultat nije bilo samo puko poznavanje članaka zakona, već promjena paradigme kod učenika.
Solidarnost kao ključni ishod Jedan od najvažnijih zaključaka bio je da borba protiv uznemiravanja nije „privatna stvar“ pojedinca. Učenici su istaknuli da bi se u svakom od analiziranih slučajeva situacija dramatično promijenila da su kolege promatrači reagirali. Razgovarali smo o konceptu „aktivnog promatrača“ (active bystander) – osobe koja ne šuti na nepravdu nanesenu kolegi.
Povezivanje škole i stvarnog života
Ovakav tip nastave pokazuje da škola ne smije biti izolirani otok. Strukovno obrazovanje, osim tehničkih vještina, mora pružiti i „vještine preživljavanja“ u radnom okruženju. Učenici su na kraju sata zaključili da se sada osjećaju sigurnije jer znaju da nisu bespomoćni.
„Prije ovog sata mislila sam da je mobbing samo kad ti šef stalno daje previše posla. Sada razumijem da je to puno dublji problem koji udara na ljudsko dostojanstvo, ali i da zakon stoji iza mene ako se znam njime služiti.“ – istaknula je jedna od učenica u završnoj evaluaciji.
Zaključak
Tema dostojanstva na radu nije laka. Ona zahtijeva senzibilnost nastavnika i stvaranje sigurnog okruženja u učionici gdje učenici mogu slobodno iznijeti svoja strahovanja ili čak iskustva s ljetne prakse. Ovaj zadatak potvrdio je da su učenici zreli mladi ljudi koji žele odgovore na teška pitanja. Naša je obveza dati im te odgovore prije nego što zakorače na svoje prvo radno mjesto.
