Konferencija je još jednom potvrdila kako se obrazovni sustav ubrzano mijenja i kako tehnologija postaje neizostavan dio učionice. Ipak, ključno pitanje više nije hoćemo li tehnologiju koristiti, nego na koji način je integriramo u proces učenja.
U tom je kontekstu predstavljen rad „Digitalni periodni sustav bez iluzija: Tko je u pravu – učenik ili algoritam?“, koji nudi promišljen i didaktički utemeljen pristup primjeni umjetne inteligencije u nastavi.
Digitalni periodni sustav bez iluzija – od alata do načina razmišljanja
Polazište rada jednostavno je, ali snažno: u okruženju u kojem su odgovori dostupni jednim klikom, učenik ne smije izgubiti proces razmišljanja.
Cilj je bio osnažiti učenike za samostalno zaključivanje, kritičko promišljanje i argumentirano iznošenje stavova. Za razliku od uobičajenih digitalnih rješenja koja nude gotove odgovore, ovdje je naglasak stavljen na proces, na put do rješenja, a ne na samo rješenje.
U središtu aktivnosti nalazi se digitalni periodni sustav povezan s pametnim ekranom koji učenicima postavlja pitanja, otvara problemske situacije i potiče istraživanje, ali pritom ne nudi konačne odgovore. Time sustav postaje svojevrsni sugovornik u učenju, a ne autoritet koji zaključuje umjesto učenika.
Nastava kao istraživanje: primjer iz učionice
Posebno je zanimljiv bio prikaz konkretne nastavne situacije u kojoj su integrirani sadržaji kemije i biologije.
Učenici su, koristeći model želuca, istraživali pitanje:
Zašto želudac koristi klorovodičnu kiselinu (HCl), a ne neku drugu kiselinu?
Kroz ovu aktivnost povezivali su kemijska svojstva kiselina s biološkom funkcijom želuca, analizirali utjecaj pH vrijednosti na stanice i enzime te raspravljali o sigurnosti i selektivnosti bioloških sustava.
Pametni ekran dodatno je produbljivao proces razmišljanja pitanjima poput:
- Može li sumporna kiselina (H₂SO₄) mogla imati istu ulogu?
- Što bi se dogodilo s tkivom želuca kada bi pH bio nekontroliran?
Važno je naglasiti da sustav ne potvrđuje točnost odgovora. Umjesto toga, učenike usmjerava prema novim pitanjima i istraživačkim zadacima, čime se učenje razvija kao kontinuiran i dinamičan proces.
Umjetna inteligencija bez iluzija: učenik u središtu
U radu je poseban naglasak stavljen na redefiniranje uloge umjetne inteligencije u obrazovanju. Umjesto izvora gotovih rješenja, AI se koristi kao podrška učenju – alat koji može usmjeriti, ali ne i zamijeniti misaoni proces.
Takav pristup rezultirao je vidljivim promjenama u radu učenika. Učenici aktivnije sudjeluju u raspravama, postavljaju smislenija pitanja i pokazuju veću sigurnost u vlastite zaključke. Također lakše prepoznaju pogreške i nelogičnosti, što upućuje na razvoj dubljeg razumijevanja sadržaja.
U tom kontekstu učenik više nije pasivni primatelj informacija, već aktivni sudionik u procesu učenja.
Digitalni periodni sustav kao platforma za učenje
Predstavljeni sustav nadilazi ulogu nastavnog alata i funkcionira kao platforma za učenje koja uključuje različite elemente:
- integraciju kvizova i misaonih eksperimenata
- problemske zadatke različitih razina složenosti
- povezivanje sadržaja kemije i biologije u jedinstvene koncepte
- poticanje suradnje i argumentirane rasprave među učenicima
Posebnu vrijednost projektu daje činjenica da su učenici sudjelovali u izradi i programiranju pojedinih dijelova sustava. Time su dodatno razvijali digitalne te istraživačke kompetencije.
Poruka s konferencije
Sudjelovanje na CUC 2026 još je jednom pokazalo da tehnologija sama po sebi ne donosi promjenu. Promjena proizlazi iz načina na koji je koristimo, iz pedagoških odluka koje stoje iza njezine primjene.
Rad „Digitalni periodni sustav bez iluzija“ to jasno potvrđuje. Ne radi se o alatu koji daje odgovore, nego o sustavu koji potiče razmišljanje.
U vremenu obilježenom umjetnom inteligencijom, možda je najvažnije pitanje u učionici upravo ono s početka:
Tko je u pravu – učenik ili algoritam?
Odgovor koji ovaj pristup sugerira nije usmjeren protiv tehnologije, nego u korist učenika:
učenik – pod uvjetom da mu damo prostor i vrijeme za razmišljanje.
Autori: Antonija Milić i Dinka Čorak
