Školski knjižničar Ivan Perić održao je radionicu u kojoj su učenici 1. L razreda analizirali snažan video eksperiment. Sudionici videa bili su pozvani na navodno snimanje reklame i smješteni u čekaonicu. U prostoriji se nalazi mladić tamnije boje kože koji se nedavno doselio u Litvu i ne govori litvanski.
Radionica empatije uz analizu video eksperimenta
Dok koristi tablet, stigne mu poruka na Facebooku od nepoznate osobe, pa zamoli osobu pokraj sebe da mu je prevede.
Poruka je, međutim, izrazito uvredljiva i rasistička. Kamera bilježi reakcije ljudi koji sjede s njim u čekaonici: većina odbija pročitati poruku, ne zato što ne žele pomoći, nego zato što bi mu čitanjem morali prenijeti vrlo bolne i uvredljive riječi. Neki izgledaju neugodno, drugi šokirano, treći tužno, ali nitko ne želi da se on osjeća gore.
Ovaj eksperiment otvara snažna pitanja o tome kako reagiramo kada se suočimo s nepravdom, o tome zašto ponekad biramo šutnju, i o tome što je zapravo empatija, prepoznati tuđu bol i odlučiti ne doprinijeti joj još više.
Nakon gledanja učenici su razgovarali o tome kako izgleda empatija u praksi, zašto je ponekad izostane i koliko bi drugačiji mogao biti nečiji dan (ili osjećaj sigurnosti) zahvaljujući samo jednoj maloj gesti.
Tijekom radionice učenici su također:
- analizirali svakodnevne situacije u kojima se javlja (ili izostaje) empatija
- raspravljali o tome zašto ponekad reagiramo iz straha, predrasuda ili nelagode
- promišljali o tome kako izgleda aktivna empatija, odnosno empatija koja vodi djelovanju
- pisali kratke poruke/obećanja o tome kako će u budućnosti biti pažljiviji prema ljudima oko sebe
Zid empatije
Paralelno s radionicom, u sklopu eTwinning projekta Volunteer Hands, učenici su izrađivali vlastita kratka videa na temu empatije. Pisali su priče, promišljali stvarne situacije iz života i pretvarali ih u kratke vizualne poruke o razumijevanju, podršci i brizi za druge.
Ta videa su postavljena na Twin Space stranicu Emphaty Wall, s ciljem da učenici jedni drugima pokažu da je empatija prisutna u malim, svakodnevnim trenucima i da svatko od nas može biti razlog zbog kojeg se netko osjeća viđeno i podržano.
