Kako naučiti učenike da ne žive jedni pored drugih već jedni s drugima?
Kroz radionice možemo i trebamo osvijestiti učenike kako je različitost bogatstvo i kako trebamo ponekad „ući u tuđe cipele“ kako bismo vidjeli širu sliku različitih osobnosti i života. Jednako tako, važno je potaknuti učenike da što više koriste dijalog umjesto uvreda ili drugih oblika nasilja.
Tijekom prvog polugodišta kao dio školskog projekta Godina tolerancije u Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti, čiji je glavni cilj osvještavanje osobnih prava te odgovornost i važnost tolerancije, pedagoginja Ivana Vidović i knjižničarka Marijana Blažević održale su brojne radionice s učenicima.
Pedagoginja je održala radionice Nenasilno rješavanje sukoba u 5.a, 5.b i 5.d razredu. Cilj radionica je bio razlikovanje nasilnih od nenasilnih ponašanja i predlaganje načina kako možemo riješiti moguća nasilja i sukobe. Razgovarali su o važnosti razumijevanja ponašanja drugih osoba i našeg izbora kako se ponašati u pojedinim situacijama.
Međunarodni dan osoba s disleksijom obilježen je u 2.a razredu. Učenici su u uvodnom dijelu sata zamišljali, a zatim i crtali, kako bi njihovo ime izgledalo da je određene boje i ima određeni oblik. Kad su završili uvidjeli su koliko su različiti, posebni. Knjižničarka ih je uvela u priču o disleksiji, a zatim im je pročitala knjigu djevojčice Tene Kirchmayer Dar disleksije u kojoj Tena priča o svom životu s disleksijom.
Korištenje društvenih mreža dio je svakodnevice. Kroz debate učenici su trebali shvatiti da zabrana nije rješenje, ali je ključno voditi računa o digitalnoj pismenosti i svjesnosti korištenja interneta općenito.
Debata na tezu Digitalni mediji nam pomažu u svakodnevnom životu održana je u 7.d razredu. Učenici su aktivno iznosili stavove svoje grupe i iznosili primjere kojima su ih potkrijepili. Osvijestili su prednosti digitalnih medija, ali se i još jednom prisjetili zamki i opasnosti digitalnih medija ukoliko se koriste previše i na neprimjerene načine.
Na tezu Mladi se mogu zabavljati bez društvenih mreža debatiralo se u 5.b razredu. Cilj debate je bio potaknuti učenike za razmišljanje o prednostima i nedostatcima korištenja mobitela. Podijeljeni na afirmacijsku i negacijsku skupinu učenici su sastavili te prezentirali svoje argumente. Zaključak cijele debate bio je kako je jako važno druženje i provođenje vremena u prirodi s prijateljima, ali i korisnost društvenih mreža kao način komunikacije s osobama koje nisu u našoj blizini te kao izvor informacija.
Imamo li od društvenih mreža više štete nego koristi raspravljalo se u 7.c razredu. Cilj debate bio je potaknuti svjesnost o različitim razmišljanjima i stavovima te njihovo poštivanje. Nakon što su učenici podijeljeni na dvije skupine, afirmaciju i negaciju, zabilježili su svoje ideje na zadanu tezu. Afirmacija je zaključila kako su nam društvene mreže jako važne jer brzo dobijemo potrebne informacije ili se možemo zabaviti u trenutku, dok je negacija u prvi plan štetnosti stavila zdravlje, mentalno i fizičko.
Tijekom korištenja debate kao načina rada učenici su zaključili kako ponekad nije lako braniti određene argumente ukoliko se ne slažu s njima, ali na ovaj način ponekad mogu vidjeti kako je onima koji drugačije razmišljaju.
Tolerancija počinje s pojedincem za bolje društvo. Razvijanje empatije i kritičkog razmišljanja put je koji trebamo pokazati našim učenicima. Kroz održane radionice i one koje tek slijede nadamo se kako ćemo doprinijeti bar malo boljem sutra, potaknuti učenike na razmišljanje, iznošenje argumentiranih stavova i poštivanje različitosti.
