Indigo djeca – djeca novoga doba

Pojam Indigo djeca je relativno nov pojam koji se sve češće koristi za opisivanje posebne vrste djece koja svojim jedinstvenim karakterom i produhovljenošću već u najranijoj dobi zbunjuju roditelje, odgajatelje i nastavnike. Utvrđeno je da je svaki čovjek okružen svojom aurom koja se sastoji od boja iz duginog spektra. Indigo djeca ime su dobila prema boji njihove aure u kojoj prevladava ljubičasta odnosno indigo boja.

Ta boja je simbol za  čeonu čakru, koja se još naziva trećim okom, a predstavlja centar za intuiciju i psihičke sposobnosti.

Još su Indijanci prepoznavali posebnu vrstu djece koju su nazivali Djecom Sunca, dok neki drugi autori koriste pojam Milenijska djeca, Djeca novog sna i slično, ali u novijoj literaturi se najviše spominje pojam Indigo djeca pa ćemo ovdje zadržati taj naziv.

Pod pojmom Indigo djeca govorimo o djeci koja su iznimno produhovljena, ali to ne znači da mogu izvoditi čuda, materijalizirati ili fizički mijenjati stvari. To su izrazito inteligentna i kreativna djeca, ali sklona buntovništvu prema autoritetu. Često im je dijagnosticiran hiperaktivni poremećaj i pomanjkanje koncentracije i pažnje (ADHD).

U osnovi se radi o smirenoj ali izrazito emotivnoj djeci koja imaju problema u ostvarivanju socijalnih kontakata.

Postoje dvije krajnosti u koje Indigo djeca zadiru:

  • Jedan dio djece se „isključuje“ zbog pretjerane izloženosti podražajima. Traže samoću, tišinu, mir. Lutaju između „stvarnog“ i „nestvarnog“, djeluju nezainteresirano, nesigurno, izrazito su privrženi roditeljima. Mogu biti sklona različitim alergijskim oboljenjima, problemima dišnog sustava itd.

  • Drugi dio djece nesvjesno prihvaća sve podražaje koji ga hiperstimuliraju što rezultira ubrzanim govorom, ubrzanim reakcijama i ponašanjem, tvrdoglavošću, prkošenjem, stalnim traženjem pažnje, sklonost neobuzdanim izljevima bijesa, ljutnje i sveukupno ponašanjem koje često biva okarakterizirano kao hiperaktivni poremećaj i pomanjkanje koncentracije i pažnje (ADHD).

Danas na svijetu postoji oko 15 do 20 milijuna Indigo djece svrstanih u pet generacija. Prve četiri generacije su se razvijale od pedesetih godina 20. stoljeća pa sve do novog milenija kada se pojavila peta generacija kod koje je izražena osjećajnost i povučenost, pa čak i sklonost autizmu. Sukladno tome osnovane su institucije koje prihvaćaju Indigo djecu i pronalaze načine kako im pomoći u prilagodbi. Najčešće se za to koriste terapije bojom i glazbom budući da su to izrazito darovita djeca kojoj treba pomoć pri izražavanju.