Radionicu su vodili Sandra Šimunović i Krunoslav Šimunović, a sudionici su imali priliku upoznati inovativan pristup stvaranju bajke u kojem se uspješno spajaju književnost, humor i tehnička znanja.
U radionici su sudjelovali nastavnici iz Tehničke škole Ruđera Boškovića Vinkovci, Sandra i Krunoslav, a cilj im je bio pokazati kako se različita nastavna područja mogu povezati u jedinstvenu i smislenu cjelinu. Kroz zajednički osmišljenu „bajku humora“ pod nazivom “Bajkoviti robot koji je učio hrvatski jezik” prikazana je priča maštovitog sadržaja koja je istovremeno bila utemeljena na stvarnim elektrotehničkim konceptima.
Hrvatski jezik dao je priči jasnu narativnu strukturu, izražajnost i prepoznatljiva obilježja bajke, dok je elektrotehnika osigurala suvremene i realistične elemente. Glavni lik bajke bio je robot čija se priča temeljila na pojmovima poput električne energije, strujnih krugova, senzora i upravljačkih sustava. Upravo su ti tehnički elementi, uklopljeni u bajkoviti svijet, stvarali brojne humoristične situacije koje su izazvale veliko zanimanje publike.
Autori radionice osmislili su i interpretirali bajku koja je na kreativan i duhovit način povezala hrvatski jezik i elektrotehniku. Tijekom aktivnosti naglasak je bio na pravilnoj uporabi jezika, jasnoći izražavanja te prepoznavanju osnovnih obilježja bajke, poput likova, radnje, elemenata čudesnog, karakterističnog početka i završetka te pouke.
Posebna vrijednost radionice bila je aktivna uključenost sudionika. Nakon predstavljanja primjera, sudionici su dobili priliku osmisliti vlastite bajke u kojima su ključne riječi robot, AI, princeza, koristeći sličan interdisciplinarni pristup. Na taj su način primjenjivali stečena jezična znanja, razvijali kreativnost i istodobno upoznavali osnovne tehničke koncepte.
Ovakav oblik rada pokazao je kako povezivanje nastavnih područja (Hrvatski jezik, elektro predmeti) potiče kreativno razmišljanje, interdisciplinarno razumijevanje i aktivno sudjelovanje učenika. Radionica je potvrdila da se suvremeni obrazovni pristupi, koji spajaju humanistička i tehnička područja, mogu uspješno koristiti za razvoj mašte, komunikacijskih vještina i funkcionalnih znanja učenika.
