Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige 2023., pod nazivom “Književnost bez granica!”, posvećen je prevoditeljima, odnosno književnom prevođenju. Domaćini u Mjesecu hrvatske knjige su ravnateljica Gradske knjižnice Ana Duvnjak i knjižničari Marino Srzić i Damir Martić. Uz moto “Nek’ ti riječ ne bude strana(c)”… započeli su književno mjesečno putovanje. Prvo druženje bilo je na putopisnom predavanju Karavana Gorana Blaževića koje je donijelo priču o nesvakidašnjem iskustvu prelaska jedne od najvećih svjetskih pustinja, Rub al Khali u Saudijskoj Arabiji, a sve to na devinim leđima.
Potom su učenici upoznali Običnu ženu. Hana Konsa je u svojoj zbirci pripovijedaka donijela sedam pripovijetki od kojih svaka prati po jednu ženu u jednom desetljeću života, od dvadesetih do osamdesetih. Izgubljenost mlade osobe iz disfunkcionalne obitelji, zanemarujući odnos zajednice prema obitelji kojoj se događa najbolniji događaj, sindrom napuštena gnijezda … nižu se teme u kojima je Hana suptilna i damski diskretna u izrazu. Njezine priče teku bez zastoja, neumitno kao što prolazi vrijeme. U tom vremenu njezinim junakinjama događaju se najljepši trenuci u životu, ali i udarci koje će ih nepopravljivo raniti. Svaki od tih trenutaka spoznaja je o tome što je život i što je ljubav. Ono što kroz život dajemo, to na kraju života i dobivamo. 
Druženje s Anđom Marić proteklo je u posebno ležernom raspoloženju. Kroz knjigu “Moja revolucija u 365 dana” na vrlo dojmljiv način opisuje svoju borbu s teškom bolešću – multiplom sklerozom.
«Nakon dugo godina odlučila sam napokon izaći iz svog autoimunog ormara u kojemu sam se skrivala od života, bilo me je sram što sam slaba i što trebam pomoć. Odlučila sam se u svom životu pojaviti svakoga dana bez obzira na to kako se osjećala. Odlučila sam živjeti i pričati svoju novu priču o pobjedi i uspjehu koji sam sanjala. I kad nitko nije vjerovao u mene, ja sam vjerovala. To je moje putovanje rezultiralo ozbiljnom promjenom, revolucijom i osobnom evolucijom – postala sam žena kakva sam oduvijek htjela biti: dosljedna, predana i ranjiva. Počela sam vjerovati u to da je spasitelj kojeg tražim – žena u mom ogledalu. Nije bilo lako, ali moguće je!» – Anđa je u dahu izrekla ove duboke spoznaje nakon kojih su učenici imali potrebu izraziti i svoje emocije.
– Nastavnice, bilo nam je super i zabavno. Upoznavanje Anđe, jedne jake žene, koja se toliko borila za sebe i prolazila tolike prepreke, oduševilo me je. Samim tim me je potakla da volim sebe i svoj život, promijenila mi je mišljenje kako da gledam svijet na bolji način … Nastavnice, želim vam se zahvaliti što ste mi preporučili da odem. Hvala vam! – izdvojen je samo jedan komentar jer dolazi od učenice koja je vrlo aktivna i u nastavi, ali i u pronalaženju sebe same.
I za kraj je poslužena poslastica. Stipe Božić je na samom kraju Mjeseca hrvatske knjige u Penjačevim zapisima predstavio svoj put do najviših vrhova svijeta. Šesta je to knjiga slavnoga autora i ujedno njegov najveći spisateljski izazov. Uz opise penjačkih avantura i bilježenje putositnica, u njoj Božić ispisuje i svoj odnos prema planinama, od djetinjstva do danas. Penjačevi zapisi čitaju se kao autobiografija. Bio je ovo jedan od ljepših mjeseci, učenici su se odazvali u velikom broju, a razgovori nakon svake promocije odisali su emocijama koje samo knjiga može donijeti. Dio događanja dokumentiran je i može se pogledati ovdje.
