Kada smo stigli u Dječju bolnicu učenike su preplavili čudni osjećaji. Bili su uzbuđeni, ali i malo prestrašeni od nepoznatog. Ušli smo na odjel hematologije na kojem su nas dočekali osmjesi medicinskih sestara, te mali dječji osmjesi koji su u jednom mahu odnijeli sav strah kojeg smo potajice nosili sa sobom i ostala je samo sreća što smo to mi bili koji su im izmamili osmijehe na lica.
Uručili smo im poklončiće, popričali s njima i njihovim roditeljima kako bi znali da se buduće medicinske sestre/tehničari već sada žele približiti bolesnicima i pružati pomoć. Nema ljepšeg bogatstva nego kada nas male sitnice razvesele i pokažu da sve što činimo za dobrobit bolesnika je najveće bogatstvo. I dalje ćemo biti pokraj onih koji nas trebaju.
