U vremenu kada očuvanje okoliša postaje jedan od ključnih izazova suvremenog društva, važno je poticati mlade na aktivno sudjelovanje u ekološkim inicijativama i odgovorno ponašanje prema prirodi. U Gimnaziji Vukovar učenici su upravo s tim ciljem pokrenuli projekt „Zeleni korak“, usmjeren na podizanje svijesti o važnosti razvrstavanja otpada, recikliranja i očuvanja okoliša.
Projekt su osmislile učenice koje pohađaju fakultativnu nastavu Biosigurnost i biozaštita, povezujući problematiku otpada s temom biosigurnosti, odnosno mogućim rizicima koje nepravilno zbrinjavanje otpada može predstavljati za zdravlje čovjeka i okoliš. Željele su istaknuti da odgovorno gospodarenje otpadom nadilazi ekološki aspekt te izravno utječe i na zdravlje ljudi.
Učenice Lana Vidaković i Marija Sič, pod mentorstvom nastavnice Jasminke Bikić, osmislile su i provele istraživanje o razvrstavanju otpada i ekološkoj svijesti učenika Gimnazije Vukovar.
Za potrebe istraživanja kreirale su anonimni online anketni upitnik, napravljen u sustavu Microsoft Forms, u kojem je sudjelovalo 118 učenika svih razreda. Pitanja su bila usmjerena na svakodnevne navike učenika vezane uz razvrstavanje otpada, njihovo razumijevanje važnosti recikliranja te percepciju povezanosti između očuvanja okoliša i zaštite zdravlja ljudi. Dobiveni rezultati pružaju vrijedan uvid u stavove i razinu ekološke osviještenosti mladih.
Prema rezultatima ankete 63,6 % ispitanika bile su djevojke, a 36,4 % mladići. Najviše sudionika bilo je iz drugih razreda, što pokazuje visok stupanj njihova interesa za ekološke teme.
Na pitanje „Koliko često kod kuće ili u školi razvrstavaš otpad (papir, plastika, staklo)?“ većina učenika, njih 44,9 %, odgovorila je da to čini uvijek, dok 39,8 % ispitanika otpad razvrstava ponekad. Manji dio, 9,3 % učenika, priznaje da to čini rijetko, a tek nekoliko učenika navelo je da nikada ne razvrstava otpad. Ovi podaci upućuju na relativno visok stupanj ekološke osviještenosti među učenicima, ali i na potrebu daljnjeg poticanja redovitog i dosljednog razvrstavanja otpada u svakodnevnom životu.
Kada je riječ o dostupnosti spremnika za različite vrste otpada, rezultati su pokazali da 70,3 % učenika ima posebne spremnike koje redovito koriste, dok 18,6 % navodi da spremnike imaju, ali ih ne koriste dosljedno, 11 % ispitanika ističe da uopće nemaju posebne spremnike za razvrstavanje otpada. Rezultati istraživanja otkrivaju ohrabrujuću razinu ekološke svijesti među učenicima, no istodobno ukazuju na potrebu za većom dosljednošću u primjeni ekoloških navika.
Na pitanje „Koliko dobro poznaješ boje spremnika za odvajanje otpada?“, 40,7 % učenika navodi da poznaje sve boje spremnika, dok 44,1 % zna većinu, a 12,7 % poznaje samo neke. Manji broj učenika nije siguran u svoje poznavanje sustava razvrstavanja otpada.
Velika većina učenika (85,6 %) svjesna je da se pravilno reciklirani otpad ponovno koristi u proizvodnji i ukazuju na dobro razumijevanje važnosti recikliranja i kružnog gospodarstva.
Kada je riječ o ulozi škole u razvoju ekološke svijesti, 37,3 % učenika smatra da škola čini mnogo kroz radionice i aktivnosti, dok 49,2 % navodi da se škola povremeno uključuje u takve projekte. Manji broj učenika smatra da škola nedovoljno potiče ekološke aktivnosti. Kontinuirano uključivanje škole u projekte poput „Zelenog koraka“ dodatno bi ojačalo ekološku osviještenost učenika.
44,1 % učenika navodi da su sudjelovali više puta u nekoj ekološkoj akciji (čišćenje okoliša, sadnja stabala, radionica recikliranja), 31,4 % jednom, dok 24,6 % učenika nikada nije sudjelovalo u takvoj aktivnosti. Odgovori pokazuju da značajan broj učenika aktivno sudjeluje u zaštiti okoliša, no važno je motivirati još veći broj na uključivanje u ekološke akcije.
Na pitanje „Koliko si informiran/a o štetnim posljedicama nepravilnog odlaganja otpada (onečišćenje tla, vode, zraka)?“ većina učenika pokazuje dobru razinu znanja – 58,5 % navodi da su dobro informirani, dok 34,7 % smatra da su djelomično upoznati s posljedicama. Manji dio učenika priznaje da o toj temi zna malo ili gotovo ništa. Učenici prepoznaju opasnosti nepravilnog odlaganja otpada, ali i da je potrebno nastaviti s edukacijom i konkretnim primjerima iz prakse kako bi se to znanje pretvorilo u svakodnevno djelovanje.
Kada se učenike pitalo „Koliko misliš da tvoje generacije brinu o okolišu?“, 58,5 % ih smatra da mladi o tome brinu vrlo malo, 29,7 % umjereno, dok 7,6 % misli da uopće ne brinu. Tek mali postotak učenika vjeruje da njihove generacije daju značajan doprinos očuvanju okoliša. Podatci sugeriraju da među mladima postoji svijest o problemu, ali i osjećaj nedostatka stvarne motivacije i angažiranosti.
Na pitanje „Koje vrste otpada najviše stvaraš u svakodnevnom životu?“, čak 56,8 % učenika navodi da se radi o plastici, 21,3 % o papiru i kartonu, 16,1% o biootpadu, dok se manji dio odgovora odnosi na elektronički otpad i ostale vrste otpada. Plastika i dalje predstavlja najveći problem te je nužno smanjiti njezinu upotrebu u svakodnevnom životu.
Kada se ispituju razlozi koji učenike sprječavaju u razvrstavanju otpada, najveći dio njih (66,1 %) iskreno priznaje da su uzrok lijenost i zaborav, dok 20,3 % navodi nedostatak spremnika. Ostali odgovori uključuju stavove poput „ne vidim smisao“ ili „nemam naviku“. Odgovori pokazuju da prepreke nisu uvijek materijalne, već često proizlaze iz nedostatka navike i motivacije i potvrđuju važnost kontinuiranog poticanja i uključivanja učenika u praktične aktivnosti.
Prijedlozi učenika za unaprjeđenje ekološke osviještenosti odnose se na organiziranje radionica, edukacija i akcija te sudjelovanje u zelenim projektima i kampanjama. Jasno je da mladi žele biti aktivni sudionici promjena, ali im je pritom potrebna veća podrška škole i prilike za konkretno djelovanje.
Slično razmišljaju i kada govore o vlastitom doprinosu smanjenju otpada. Većina ističe razvrstavanje otpada, recikliranje i edukaciju kao najvažnije oblike osobne odgovornosti.
Učenici prepoznaju značaj pravilnog odlaganja otpada i recikliranja, no dosljedna primjena tih navika zahtijeva veću motivaciju te bolju organizaciju i podršku u svakodnevnom okruženju.
Škola u tom procesu ima ključnu ulogu, kroz projekte poput „Zelenog koraka“, edukativne radionice i akcije, može ojačati svijest, potaknuti učenike na djelovanje i oblikovati održive navike koje će koristiti i budućim generacijama.
