Učitelji svakodnevno u svom poslu komuniciraju s učenicima, njihovim obiteljima, svojim kolegama i upravom škole. Nekako se samo po sebi podrazumijeva da su učitelji dobri komunikatori što ne mora biti tako obzirom da se u ovom području ne pridaje nikakva pozornost za vrijeme školovanja učitelja. Sve je prepušteno prirodnoj intuiciji i sposobnosti učitelja, što nije dobro. Ako uzmemo u obzir da su komunikacijske vještine vještine koje se treningom mogu uspješno poboljšati šteta je da mladi a i iskusniji učitelji nemaju više prilike za to. Pojavljuju se u zadnje vrijeme povremeno edukacije i webinari na ovu temu, ali potrebno je ovome problemu pristupiti sustavno.
Posebnu pozornost treba posvetiti komunikaciji s roditeljima učenika, jer je upravo dobra komunikacija između učitelja i roditelja jedan od ključnih faktora za dobar uspjeh učenika u školi. Roditelji su po Obiteljskom zakonu i Pravilniku o načinima postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi dužni redovito brinuti o djetetu pa tako i njegovom školovanju i dolaziti u školu. Učitelji su pak dužni roditelje izvještavati o uspjehu učenika i o problemima ako se pojave.
Komunikacija je puno ljepša i ugodnija ako se ne svodi samo na to što je tko dužan nego ako se shvati kao zajednički rad na što boljem školskom uspjehu djeteta. Ako učitelji i roditelji prihvate da su jedni drugima dobri suradnici, uspjeh djeteta je puno lakši i bolji. Učitelj s roditeljima surađuje na više razina, na roditeljskim sastancima i na individualnim razgovorima. Dobro je ako roditeljski sastanci nisu uvijek klasični, frontalni, da učitelj govori, a roditelji slušaju. U tim situacijama roditelji rijetko iznose svoja mišljenja.
U radu učiteljica često ima roditeljske sastanke na kojima s roditeljima sjedi u krugu. Ovakvi sastanci su puno opušteniji i uvijek ih radi pri upoznavanju s roditeljima. Na ovaj način upoznaje roditelje, ali i oni se međusobno upoznaju, jer svatko kaže po nekoliko rečenica o sebi i svojoj obitelji. Također, ponekad ima roditeljske sastanke “u timovima”. Roditeljima postavi neku temu vezanu za odrastanje djece i oni u timovima o njoj raspravljaju i savjetuju jedni druge iznoseći svoja iskustva. Zatim sve međusobno podijele s ostalim timovima. Na ovaj način se roditelji bolje povezuju, uočavaju kako nailaze na iste izazove u odrastanju svoje djece i jedni drugima pomažu. Ovakvo povezivanje roditelja je izuzetno korisno za lakše rješavanje izazova u odrastanju djece.
Također s roditeljima ponekad ima radionice na kojima oni sa svojom djecom izrađuju neke ukrase, čestitke i sl. koje se kasnije prodaju u humanitarne svrhe. Na kraju godine ponekad imaju i predstavljanje rada za tu nastavnu godinu nakon čega uslijede druženja i čašćenje za roditelje i djecu. I djeca i roditelji jako vole kada su roditelji uključeni u rad škole, pa tako roditelji često pomažu u realizaciji raznih razrednih projekata. Kod individualnih razgovora, učitelji, moraju biti izuzetno pažljivi i mudri kako bi doprinijeli boljoj komunikaciji.
Potrebno je odmah pri početku razgovora imati na umu da je dijete o kojem se razgovara roditelju sve na svijetu i da ga roditelj odgaja na način na koji misli da je najbolje. Također roditelj nema iispred sebe veći broj djece istog uzrasta da bi mogao usporediti njihovo ponašanje nego samo svoje dijete i njemu je to kako se njegovo dijete ponaša i uči najnormalnije na svijetu. Također, bez obzira o kojemu problemu se želi razgovarati s roditeljima, razgovor mora početi pozitivnom informacijom o djetetu. Tu je jako dobra tzv. sendvič tehnika. Dakle, razgovor započeti pozitivnom informacijom, zatim iznošenje problema i na kraju način rješavanja problema i vjera u to da će se problem zajedničkim snagama riješiti.
U komunikaciji s roditeljima je izuzetno važan asertivni stav učitelja. Roditeljima treba pokazati da vladamo tematikom o kojoj govorimo i da smo mi stručnjaci u svom poslu. Također treba im dati na važnosti kao roditeljima. Izuzetno je važno da jasno kažemo što se od njih očekuje i što su sve učitelji spremni učiniti. Jasna komunikacija je izuzetno važna. Dobro je koristiti i tzv. tehniku aikido komunikacije. Ta tehnika omogućuje da se iskoristi energija razgovora tako da bez odbijanja roditeljskih zahtjeva odgovarajući na pozitivan način postignemo svoje ciljeve. (npr. roditelj želi sastanak u vrijeme kad nije sat informacija i kaže da želi doći sutra. Ne kaže se da ga se ne želi primiti na razgovor sutra, nego kažu da sutra imaju puno obveza i da nisu u mogućnosti se posvetiti, pa predlažu da se vide u dan koji bolje odgovara i da će tada imati više vremena da se o svemu porazgovara). Na kraju ovakvog razgovora će ishodom biti zadovoljan i učitelj i roditelj. Roditelju se pokaže da se problem želi riješiti, ali se ostavlja i dovoljno vremena da se smire emocije i da se razumno porazgovara u prikladno vrijeme.
Puno je važnih uputa za razvoj komunikacijskih vještina i stoga je od izuzetne važnosti da se ove vještine stalno i sustavno razvijaju. Ipak, najvažnije od svega je da svi sudionici razgovora, budu svjesni da dijete o kojemu se razgovara jedno krhko biće koje obično ima puno malih i velikih problema i da svaka komunikacija mora biti usmjerena na omogućavanje što bezbrižnijeg i ljepšeg odrastanja toga bića.
