Kroz dvije zasebne radionice, prilagođene različitim predznanjima učenika, vukovarska je gimnazija postala poligon za testiranje kognitivnih sposobnosti, ali i mjesto učenja o emocionalnoj inteligenciji te neuroplastičnosti mozga.
Radionica za učenike 4. razreda Osnovne škole Antuna Bauera pod nazivom „Mozak voli!“ organizirana je kroz više interaktivnih aktivnosti u kojima su učenici kroz igru upoznavali kako mozak funkcionira. Slagali su model mozga i povezivali njegove dijelove s funkcijama, učili o „hormonima sreće“ te razvijali empatiju kroz različite situacijske zadatke.
Aktivnosti su uključivale i trening mozga i pamćenja, pri čemu su u igri „minuta za pamćenje“ učenici 30 sekundi promatrali skupinu predmeta, zatim zatvorili oči, a jedan bi se predmet uklonio. Njihov je zadatak bio prepoznati što nedostaje, čime su vježbali koncentraciju i pamćenje.
U aktivnosti prepoznavanja emocija učenici su izvlačili kartice s određenom emocijom koju su morali odglumiti bez riječi, dok su ostali pokušavali pogoditi o kojoj je emociji riječ. Kroz ovu igru učili su prepoznavati izraze lica i neverbalnu komunikaciju te razvijali empatiju i razumijevanje tuđih osjećaja.
Najzanimljivija aktivnosti bila je „neuronska mreža ljubavi“, gdje su učenici pomoću konopa stvarali mrežu, simbolizirajući povezanost neurona u mozgu, ali i međusobne odnose među ljudima. Time su na jednostavan način razumjeli kako su i živčane stanice i ljudi povezani u mreže koje omogućuju komunikaciju i međusobnu podršku.
Za učenike Gimnazije Vukovar organizirana je radionica koja je dio službenog programa Sekcije za neuroznanost – SenzOS pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Srednjoškolci su kroz prezentaciju i raspravu upoznali kako mozak sudjeluje u emocijama, odnosima i donošenju odluka: od faze zaljubljivanja do dugoročne privrženosti, ali i kako nastaje emocionalna bol te koliko su naše svakodnevne navike važne za zdravlje mozga.
Upoznali su i pojam neuroplastičnosti mozga, odnosno njegovu sposobnost prilagodbe i mijenjanja kroz cijeli život, te važnost navika koje doprinose očuvanju „mladog“ mozga poput kvalitetnog sna, tjelesne aktivnosti, mentalne stimulacije i socijalnih odnosa.
Uz teorijski dio, sudjelovali su i u edukativnoj društvenoj igri „The Brain Game“. Kroz kretanje po ploči i izvršavanje zadataka, igra simulira svakodnevne situacije koje utječu na zdravlje mozga. Pozitivne navike poput pravilne prehrane, tjelesne aktivnosti ili nošenja zaštitne opreme nagrađuju se „prikupljanjem neurona“, dok rizična ponašanja ili loše navike rezultiraju gubitkom neurona ili propuštanjem poteza. Na ovaj su način uvidjeli kako njihove odluke i stil života izravno utječu na funkcioniranje i očuvanje mozga.
Sudionici radionica istaknuli su kako su kroz aktivnosti puno naučili, ali se i dobro zabavili. Najmlađima su posebno bile zanimljive igre pamćenja i „neuronska mreža ljubavi“, dok su srednjoškolci naveli kako su na zanimljiv i razumljiv način povezali teorijska znanja s primjerima iz svakodnevnog života.
Uspješan spoj edukacije i zabave još je jednom potvrdio da znanost nema dobnih granica ako joj se pristupi na pravi način. Kroz ove aktivnosti, apstraktne teme iz svijeta neuroznanosti postale su učenicima bliske, opipljive i što je najvažnije, primjenjive u svakodnevnom životu. Radionice su tako ispunile svoj cilj: osim usvajanja novih spoznaja o mozgu, kod učenika su razvile empatiju, timski rad i dugoročni interes za daljnje istraživanje znanosti.
