Kako bi odgovorili na ovo pitanje, učiteljice Anita Bulić i Maja Mamut, tijekom travnja 2026. godine, provele su istraživanje kao primjer iz učioničke prakse na uzorku od ukupno 75 učenika.
Sudjelovao je 41 učenik Osnovne škole don Lovre Katića iz Solina i 34 učenika Osnovne škole braće Radić, Bračević, uključujući područne škole Crivac i Donje Ogorje. Rezultati su potvrdili pretpostavke o važnosti emocionalne uključenosti učenika u proces učenja. Međutim, otkrili su i jedan fascinantan paradoks o tome kako djeca doživljavaju vlastiti proces učenja.
Povezanost misli i osjećaja u suvremenom obrazovanju
U suvremenom obrazovanju učenje se više ne promatra kao čisto kognitivni proces, već kao neraskidiv spoj misli i osjećaja. Kako navodi Immordino-Yang (2016.), neurobiološki je nemoguće izgraditi sjećanja ili angažirati složene misli bez emocija. One su “kormilo” koje izravno usmjerava motivaciju, koncentraciju, pamćenje i razumijevanje sadržaja. Kada je gradivo zanimljivo, učenici uče iz unutarnjeg zadovoljstva, što dovodi do dubljeg i trajnijeg znanja.
Na motivaciju snažno utječe emocionalna klima u učionici. Pozitivna atmosfera, prožeta osjećajem sigurnosti i radosti, smanjuje kognitivno opterećenje i omogućuje radnoj memoriji bržu obradu podataka. Suradničko učenje uspješno spaja zabavu i ozbiljan rad. Vigotski (1978.) ističe da ono što dijete danas čini uz podršku vršnjaka, sutra može učiniti samostalno, čime socijalna interakcija postaje ključna “skela” za individualni napredak. Posebno se ističe vršnjačko poučavanje. Glasser (1994.) naglašava važnost aktivnog sudjelovanja učenika i učenja poučavanjem drugih, pri čemu objašnjavanje gradiva vršnjacima pridonosi dubljem razumijevanju sadržaja.
Učenje kroz igru također nadilazi samu zabavu. Piaget (1951.) igru naziva “radom djetinjstva”, naglašavajući da ona smanjuje strah od pogreške i pretvara težak zadatak u uzbudljiv izazov. Kroz projekte i istraživačke zadatke gradivo dobiva smisao u stvarnom životu, dok vanjski poticaji, poput pohvale učitelja ili male nagrade, jačaju samopouzdanje i motiviraju učenike za rješavanje složenijih problema.
Cilj istraživanja
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost između različitih oblika učenja i emocionalnog doživljaja učenika. Željeli smo istražiti kako se učenici osjećaju tijekom različitih oblika učenja. Također smo istražili kako ti osjećaji utječu na njihovu sposobnost da razumiju gradivo i budu uspješni.
Metodologija i struktura upitnika
Podaci su prikupljeni putem ankete izrađene u alatu Microsoft Forms. Anketni upitnik sastojao se od točno deset ciljanih pitanja koja su glasila:
- Koji razred pohađaš?
- Procijeni na skali od 1 do 5 koliko ti je nastavno gradivo zanimljivo?
- Kako se osjećaš kada radiš samostalno?
- Kako se osjećaš kada radiš u paru ili u grupi?
- Kako se osjećaš kada učite kroz igru ili praktične aktivnosti?
- Koji ti oblik rada najviše pomaže da stvarno razumiješ gradivo?
- Je li ti lakše učiti i pamtiti kada si sretan/na i motiviran/na?
- Pomaže li ti rad s drugima (vršnjacima) u učenju?
- Što bi promijenio/la u nastavi da ti bude još bolja i zanimljivija?
- Koji ti je najpoželjniji oblik rada na satu (projekti, kvizovi, samostalni rad s nagradom)?
Ova su pitanja bila podijeljena u tri ključne cjeline:
- kontekst i zanimljivost gradiva
- emocionalni doživljaj oblika rada
- uspješnost, suradnja i vizija nastave iz perspektive djeteta.
Rezultati i analiza istraživanja
Zanimljivost gradiva
Većina učenika procjenjuje gradivo kao zanimljivo (23 %) ili vrlo zanimljivo (35 %). To ukazuje na općenito pozitivan odnos prema učenju. Međutim, rezultati pokazuju da sama zanimljivost sadržaja nije dovoljna za visoku motivaciju. Ključnu ulogu ima način učenja.
Emocije tijekom učenja
Rezultati jasno pokazuju da emocije rastu s razinom aktivnosti i interakcije u nastavi. Kod samostalnog rada 56 % učenika najčešće navodi neutralne ili blago dosadne osjećaje. Unatoč tome, 33 % učenika navodi da su unatoč tome koncentrirani. Rad u paru ili grupi izaziva znatno pozitivnije emocije i veći osjećaj uključenosti. Čak 51 % učenika osjeća se motivirano, a 29 % ističe da im ovaj način rada izravno pomaže u razumijevanju. Najizraženiji pozitivan učinak bilježi se kod učenja kroz igru i praktične aktivnosti. U tom se obliku rada 72 % učenika osjeća motivirano i zadovoljno.
Razumijevanje gradiva i motivacija
Kao najučinkovitije oblike učenja, 40 % učenika navodi samostalni rad, a 37 % rad u paru. Učenje kroz igru je najprivlačnije, ali nije nužno i najproduktivnije za razumijevanje. Ovdje uočavamo ranije spomenuti paradoks. Najzabavnija metoda (igra) učenicima je najdraža, ali oni sami zrelo procjenjuju situaciju. Smatraju da im za duboko razumijevanje sadržaja ipak najviše pomažu samostalan rad i suradnja u paru. Time se pokazuje razlika između onoga što učenici vole i onoga što im najviše pomaže u učenju.
Utjecaj emocija na učenje
Čak 72 % učenika potvrdilo je da im je učenje znatno lakše kada su sretni i motivirani. Ovaj rezultat potvrđuje da emocije imaju ključnu ulogu u procesu učenja i pamćenja.
Uloga suradnje
Ukupno 41 % učenika ističe da im rad s drugima pomaže u učenju. To potvrđuje važnost socijalne dimenzije nastave i suradničkog učenja.
Učenički prijedlozi i doživljaj nastave
Otvoreni odgovori učenika pokazali su da je velik dio njih zadovoljan trenutnim stanjem. Njihovi prijedlozi za „još bolju“ školu otkrivaju njihove stvarne potrebe. Međutim, jedan dio učenika želi više igre i interaktivnih aktivnosti. Navode: „Da se više igramo kroz učenje”, „Voljela bih više učiti kroz igru”, „Da su zadaci zabavniji”. Također se ističe želja za više rada u paru i grupi. Žele više terenske nastave i izleta, jasnija i razumljivija objašnjenja te modernije pristupe (npr. pametna ploča).
Pitanje o najpoželjnijem obliku rada pruža uvid u to što učenici percipiraju kao idealnu nastavu. Odgovori su raspoređeni na jasan način. Njih 37 % bira igru ili kviz kao najpoželjniji oblik rada. Značajnih 31 % ispitanika najradije bira samostalni zadatak ako je on popraćen nagradom ili pohvalom. Glavni zaključak koji izvodimo iz ovih podataka jest da su zabava (igra) i osjećaj postignuća (nagrada) dva najsnažnija pokretača u ovoj dobi. Ovaj rezultat sugerira da idealna nastava nije samo “igra”, već balans. Učenici žele da učenje bude zabavno (kvizovi). Istovremeno žele osjetiti da su sami nešto postigli i da je taj trud primijećen (nagrada). Učenici pokazuju da žele nastavu koja je aktivna, raznolika i povezana sa stvarnim životom.
Smjernice za uspješnu nastavnu praksu
Dobiveni rezultati u skladu su s pedagoškim istraživanjima koja naglašavaju važnost aktivnog sudjelovanja učenika. Potvrđena je važnost pozitivnih emocija i kombiniranja različitih metoda poučavanja. Rezultati jasno pokazuju da su emocije, način učenja i uspješnost neraskidivo povezani. Učenje kroz igru povećava motivaciju, rad u paru potiče razumijevanje i suradnju, dok samostalni rad doprinosi učvršćivanju znanja i boljem razumijevanju sadržaja.
Najvažniji zaključak jest da učenici najbolje uče kada su emocionalno uključeni, motivirani i aktivni sudionici nastave. Učinkovito učenje temelji se na ravnoteži između motivacije, razumijevanja i socijalne interakcije. Stoga je važno u nastavi kombinirati različite pristupe. Potrebno je stvarati poticajno okruženje koje podržava aktivno i smisleno učenje.
Uloga učitelja u modernoj učionici
Zadatak učitelja je stvarati nastavu koja povezuje emocije i učenje. Sretno i sigurno dijete kognitivno je otvorenije za nove informacije. Potrebno je koristiti igru kao motivaciju, a suradnju kao alat za razumijevanje. Pritom treba poštovati individualni tempo učenika te pružati jasna objašnjenja i modernije vizualne materijale. Kada učenik osjeća da ima prostora za suradnju, igru i rad koji mu odgovara, uspjeh prestaje biti stresan cilj. On postaje prirodna posljedica procesa u kojem dijete istinski uživa.
Ovo istraživanje pokazalo je da učenici žele nastavu u kojoj su aktivni, emocionalno uključeni i slobodni surađivati. Uloga učitelja pritom nije samo prenošenje sadržaja, nego stvaranje okruženja u kojem učenik može učiti s osjećajem sigurnosti, uspjeha i smisla.
Literatura:
1. Glasser, W. (1994). Kvalitetna škola: Škola bez prisile. Zagreb: Educa.
2. Immordino-Yang, M. H. (2016). Emotions, learning, and the brain: Exploring the educational implications of affective neuroscience. New York: W. W. Norton & Company.
3. Piaget, J. (1951). Play, dreams, and imitation in childhood. New York: W. W. Norton & Company.
4. Vigotski, L. S. (1978). Mind in society: The development of higher psychological processes. Cambridge: Harvard University Press.
