prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Hoće li modularna nastava u Republici Hrvatskoj donijeti promjene u obrazovanju?

Obrazovanje kakvo danas poznajemo se temelji na dva intelektualno i ekonomski potpuno drugačija povijesna konteksta – prosvjetiteljstvu i industrijskoj revoluciji dok su potrebe suvremenog društva dijametralno suprotne. Način nastavničkog školovanja pridonio je vlastitim odlukama prigodom koncipiranja nastave na svom nastavničkom poslu. Postavljajući uvjerljiva pitanja, odgovarajući na ideje, slušajući druge oko sebe u suradničkim odnosima, mijenjajući perspektivu i uporabljujući mozak pri inovativnim pristupima nastavi mijenjamo paradigmu u obrazovanju.

„Nije dovoljno podučavati čovjeka za usku specijalizaciju. Time on doduše postaje jedna vrsta korisnog stroja, ali ne skladno razvijena ličnost. Bitno je da se u učenika usadi razumijevanje i živi osjećaj za vrijednosti kojima dostojno teži. On mora usvojiti smisao za lijepo  i za moralno dobro. Inače, je on sa svoji specijaliziranim znanjem – više nalik treniranom psu nego sukladno razvijenom biću. On mora naučiti kako da razumije motive ljudskih bića, njihove iluzije i njihove patnje te kako da sagradi pravilan odnos prema ljudima s kojima se susreće i prema ljudskoj zajednici.“ ( Albert Einstein )

Ako je suvremeno društvo veliki poklonik fakata i logike, a deklerativno favorizira kreativnost i kritičko promišljanje u svim domenama društva od odgoja i obrazovanja preko poslovnog segmenta pa sve do znanosti, nameće se pitanje je li ono uistinu pretpostavlja aktivne građane koji promišljaju, preispituju, vrednuju i donose odluke? Problem leži u širokom društvenom prihvaćanju kreativnih ideja i divergentnog načina promišljanja u stvaranju istog i on nije samo u hrvatskim školama, nego se proteže kroz sve države svijeta koje se s tim problemom neprekidno bore. Građani s razvijenim umijećima kritičkog promišljanja mogu u danom trenutku odgovoriti zahtjevima društva, jer izniman tehnološki uspon i vrijeme brzih i stalnih promjena uvjetuje  izloženost pojedinca velikim količinama informacija u dostupnosti te nameće potrebu za aktivnim promišljenom i kritičkom pristupu u vrednovanju, procesuiranju informacija i u kreativnosti artikuliranih ideja.

Promjena paradigme obrazovanja rekonceptualizira ljudske sposobnosti iz tradicionalnog prema izlasku iz zone udobnosti kako bi umjesto „proizvodnje ljudi za tržište rada“ koji će biti osposobljeni u uskom području kroz ostvarene ishode u obrazovanju išli i korak dalje u toj domeni  gdje bi sloboda inovacije pružila novi uvid u sposobnost poslovanja. Modularna nastava koja nas očekuje ne dopušta napuštanje svakog traga ranijeg podučavanja i učenja nego se promjene temelje na inovativnim elementima nastave, pristupu, drugačijim metodama, drugačijoj ulozi i doprinosu učenika. Nastavnici će u svom suradničkom odnosu više će biti usmjereni na umijeće, a ne na tehnologiju kao takvu, iako su škole danas dobro opremljene što doprinosi olakšanom pristupu informacija i kreiranju novih učinaka. Kada odlučujemo hoćemo li uporabiti tehnologiju, prvo se trebamo zapitati podučavamo li time primjenjiva umijeća i koliko je ona alat u doprinosu divergentnog promišljanja? Koncept nastavnog modula bit će u radu učenika i njegovom odnosu prema znanju koje usvaja.

Suradničkim odnosom nastavnika i učenika razvijati će i produkti učenikovog rada. Kad imamo viziju sata napredna tehnologija 3D printanja, nastava na računalima ili u nekom novom softweru bit će samo pomoć za učenikovo postignuće. Budućnost će pokazati koliko smo spremni iznaći metode i strategije u obrazovanju i pripremiti učenika  za zanimanja budućnosti koja još ne postoje u takvom obliku kao i za rješavanje problema u radu koja danas nisu prepoznata.

Modularna nastava pretpostavlja ukidanje predmeta kao takvih zamjenjujući ih modulima u obrazovanju, gdje učenici kroz učenje imaju priliku interdisciplinarnog pristupa iz više područja i perspektiva, stariji srednjoškolci odabiru neke od modula koji ih uistinu zanimaju i pristupaju proučavanju shodno svojim ambicijama i planovima u budućnosti. Više suradnje učenika s učiteljima i nastavnicima u suradničkom odnosu doprinosi novim metodama učenja i razvoju učenikove inovativnosti te spremnosti preuzeti rizike na tržištu rada.

Postoji li opravdani strah da će inovativnost mladih generacija čije će odluke i učinci kroz strategiju, organizaciju i sve procese uspješnog i dugoročnog poslovanja biti inspirativne i uistinu rezultirati “preuzimanjem škola u svoje ruke” ili će se razviti čvrste poveznice u procesu učenja, gdje jedni bez drugih neće moći uspješno suprotstaviti izazovima tržišta u budućnosti.

Autorica smatra kako obrazovanje u Republici Hrvatskoj treba postati i opstati kao stup našeg društva i najvažniji nacionalni cilj, gdje će učitelji i nastavnici imati hrabrost za nove stvari, imati veću autonomiju, gdje će im javni interes biti iznad svega i biti nositelji obrazovanja kakvo priželjkujemo.