prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Kako pomoći djetetu nositi se s traumom?

U posljednje vrijeme suočeni smo s mnogobrojnim tragedijama i poteškoćama u kojima stradavaju djeca i mladi. S traumatičnim događajima i situacijama teško se nose i sami odrasli, ali i djeca kojoj je potrebno na adekvatan način objasniti što se dogodilo. Mnogi su roditelji zbunjeni i nisu sigurni kako i na koji način pristupiti djetetu i razgovarati s njime o traumatičnim događajima kojima su djeca izložena. 

Iako je u školama redovito ponuđena i dostupna profesionalna psihološka pomoć za djecu koja su izložena takvim situacijama, donosimo nekoliko savjeta što vi kao roditelj možete učiniti za svoje dijete.

  • Provedite vrijeme razgovarajući s vašim djetetom. Potaknite ih na postavljanje pitanja ili sumnji koje ih muče. Dajte im do znanja kako trebaju izraziti svoje osjećaje ili zabrinutost. Budite smireni i otvoreni za sva pitanja koja mogu uslijediti i nemojte se ustručavati reći ako na sve ne znate odgovor.
  • Uvijek pronađite vremena za razgovor. Nemojte odgađati ili ih se bojati. Ponekada je najbolje razgovarati za vrijeme zajedničkog ručka ili večere, kada su svi na okupu i kada je okruženje u kojem se dijete nalazi opušteno, smireno i poznato.
  • Ako dijete ne želi ili se boji sudjelovati na sprovodu ili memorijalnim skupovima u školama, poštujte njegovu želju. Neka djeca nisu spremna za takvu vrstu izloženosti. Zaštitite ga od svega negativnoga što bi dodatno moglo utjecati na traumatičnost situacije u kojoj se dijete nalazi.
  • Neka djetetova rutina ostane ista. Bez obzira na događaje pobrinite se da redovito jede, spava i pije puno tekućine. Potičite ga na igru i druženje s prijateljima ili članovima obitelji.
  • Ograničite djetetovu izloženost medijima, društvenim mrežama i Internetu. Objasnite kako mediji često svojim invazivnim pristupom i širenjem  senzacionalističkih  informacija mogu potaknuti osjećaj straha, nelagode i zabrinutosti.
  • Budite strpljivi. Možda će proći određeno vrijeme dok se vaše dijete ne vrati u svoju uobičajenu rutinu. Pripremite se da će možda biti dekoncentrirano ili zbunjeno i kako će mu zbog toga trebati više vremena kako bi ispunilo svoje uobičajene dnevne zadatke vezane za školu i izvanškolske aktivnosti.
  • Mnoga djeca mogu osjetiti osjećaj krivnje i srama te se povući u sebe. Objasnite im kako su takvi osjećaji normalni i kako trebaju znati da su učinili sve što su mogli. Potrebno im je naglasiti kako se mnogi osjećaji kao i oni te kako je važno znati da ništa što se dogodilo nije njihova krivnja.
  • Ako se traumatičan događaj dogodio unutar vaše obitelji, obvezno o tome obavijestite djetetove nastavnike. Potrebno ih je uputiti u događaje kako bi i oni mogli pravodobno reagirati, imati razumijevanja te pratiti djetetovo ponašanje u školi i u druženju s drugom djecom i na taj način uključiti se u djetetov oporavak. Nastavnici ponekada u takvim slučajevima bolje zamjećuju promjene u ponašanju i mogu na vrijeme uputiti roditelje da reagiraju ili potraže dodatnu pomoć.
  • Objasnite djetetu kako su moguće promjene u ponašanju druge djece i kako su takve promjene najčešće privremene. Potrebno je naučiti dijete kako se svi drugačije nose s posljedicama traumatičnih situacija i kako neće svi reagirati jednako.
  • Ako i nakon nekoliko mjeseci vaše dijete i dalje ima poteškoća, razmotrite opciju traženja individualne stručne pomoći.

Izvor

https://www.betterhealth.vic.gov.au/health/healthyliving/trauma-and-children-tips-for-parents

I