Komunikacijska vještina – aktivno slušanje

Komunikacijska vještina: aktivno slušanje sastavni je dio kurikuluma svih nastavnih predmeta, sadržaja satova razrednika i ostalih odgojno-obrazovnih aktivnosti. Povezana je s međupredmetnom temom „Osobni i socijalni razvoj“ kroz razvijanje komunikacijskih kompetencija.

Tema o aktivnome slušanju ostvarena je na satu razrednika u Osnovnoj školi „Mladost“ Jakšić s učenicima šestoga razreda. Uvodni dio sata razrednika u šestom razredu sastojao se od dvije aktivnosti “Ledolomac” – “Tajni pozdrav” i “Definicija komunikacije”. Prva aktivnost bila je “Ledolomac” – “Tajni pozdrav”. Učenici su stajali u krugu, nastavnica je prvom učeniku šapnula “tajni pozdrav” (JO NAPOT – Dobar dan). Zadatak učenika je bio šapnuti drugom učeniku i tako do kraja kruga. Posljednji učenik u krugu glasno je izgovorio “tajni pozdrav” koji nije više bio original nego nekakva izvedenica. U drugoj aktivnosti učenicima je prezentirano osnovno značenje komunikacije kao svakodnevne aktivnosti. Poslije toga, nastavnica je najavila temu: “Aktivno slušanje” i istaknuka je cilj i svrhu daljnjeg rada.

U glavnom dijelu sata prva aktivnost bila je “Loši slušatelji”. Jedan učenik – dobrovoljac izašao je iz učionice u hodnik. Dok je šetao hodnikom trebao je smisliti priču koju će ispričati ostalim učenicima kada se vrati u učionicu. Učenici u učionici imali su zadatak: jasno iskazati nezainteresiranost i nepažnju prema “pripovjedaču” (gledati u drugom smjeru, vrtjeti se, kašljucati i sl.). Učenik “pripovjedač” ušao je u učionicu, sjeo i pričao priču. Prekinuli su aktivnost nakon nekoliko minuta. Učenici “slušatelji” zahvalili su se pljeskom “pripovjedaču” za uloženi trud i napor. Poslije toga, slijedila je analiza događaja. Učenik “pripovjedač” ispričao je kako se osjećao i što je poželio učiniti kada je vidio da ga nitko nije slušao. Bio je zbunjen i iznenađen. Učenici “slušatelji” pričali su što bi učinili i kako bi reagirali da su bili na mjestu “pripovjedača”. Pronašli su nekoliko situacija iz svakodnevnoga života kada su doživjeli da ih netko doista ne sluša. Slijedila je druga aktivnost “Aktivno slušanje”. Učenici su se podijelili u parove. Parovi su si međusobno ispričali priču “Smiješni doživljaj”. Svaki član para pričao je svoju priču dvije minute u JA-obliku. Za vrijeme pričanja priče trebali su se međusobno pažljivo slušati bez prekidanja i komentiranja. Poslije toga, svaki učenik je prepričao priču svoga para ostalim učenicima u JA-obliku. U razgovoru, poslije vježbe, učenici su objašnjavali je li im bilo lakše pričati ili slušati te po čemu su vidjeli da ih sugovornik sluša ili ne sluša. Osim toga, objašnjavali su, jesu li bili zadovoljni sugovornikovim prepričavanjem njihove priče. Slijedilo je objašnjenje osobina dobrog slušatelja.

U završnom dijelu sata učenicima je pročitana priča “Vozač autobusa“. Nakon čitanja priče, učenici su odgovarali na pitanje: “Koliko godina ima vozač autobusa?” Jedan učenik uspješno je odgovorio na pitanje. Poslije toga, pomoću Vennovog dijagrama, odredili su zajednički dio aktivnosti “čuti” i “slušati” i razlike između “čuti” i “slušati”. Na kraju su crtanjem “smješka” izrazili svoje osjećaje na satu razrednika.

Na ovom satu razrednika aktivnosti u kojima su učenici u središtu procesa poučavanja i učenja su:

  • prepoznavanje značaja aktivnog slušanja u svakodnevnom životu
  • uočavanje razlike između “čuti” i “slušati”, odnosno između fizičke i mentalne aktivnosti
  • samostalno pričanje događaja
  • opisivanje osjećaja tijekom govorenja
  • opisivanje osjećaja tijekom slušanja/neslušanja
  • interpretiranje sadržaja događaja sugovornika.

Učenici su mogli naučiti koje su osobine dobrog slušatelja:

  • gleda sugovornika u oči
  • sluša zainteresirano i strpljivo
  • ostavlja tišinu i pauzu sugovorniku za razmišljanje
  • “stavlja” se u položaj sugovornika
  • ohrabruje gestama i mimikom
  • daje podršku svojom prisutnošću
  • prihvaća što sugovornik govori
  • ne prekida sugovornika
  • ne otima riječ sugovorniku
  • ne napada
  • ne govori o sebi
  • ne nameće svoje savjete
  • ne ruga se i ne omalovažava
  • ne pravi se pametan.