Korelacijska nastava Hrvatskoga jezika i Likovne kulture

Portret lika u djelu za cjelovito čitanje Veli Jože i simbolička i asocijativna uloga boje u primjeru dobre prakse korelacijske nastave Hrvatskoga jezika i Likovne kulture u Osnovnoj školi Jagode Truhelke, Osijek.

Kurikulumi nastavnih predmeta Hrvatskoga jezika i Likovne kulture:

Hrvatski jezik, 6. razred

OŠ HJ A.6.3.

  • učenik čita tekst, uspoređuje podatke prema važnosti i objašnjava značenje teksta.
  • izdvaja važne podatke iz čitanoga teksta
  • oblikuje bilješke o čitanome tekstu

OŠ HJ A.6.4.

  • učenik piše pripovjedne i opisne tekstove prema planu pisanja.
  • izrađuje plan pisanja: sažima prikupljene podatke, uspoređuje podatke prema važnosti, određuje glavni cilj pisanja s obzirom na svrhu pisanja
  • raspoređuje sadržaj u skladu sa strukturom: dijelove plana oblikuje u manje cjeline
  • opisuje poštujući redoslijed promatranja
  • opisuje objektivno razvijajući tekst na temelju asocijacija usporedno povezujući rečenice

OŠ HJ B.6.4.

  • učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
  • oblikuje uratke u kojima dolazi do izražaja kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje na temelju jezičnih vještina

Likovna kultura, 6. razred

OŠ LK A.6.1.

  • koristi likovni jezik (obvezni pojmovi likovnog jezika i oni za koje učitelj smatra da mu mogu pomoći pri realizaciji ideje u određenom zadatku).
  • koristi asocijacije, metafore, analogije i simbole (koncepte za razvoj kreativnosti) pri oblikovanju i izražavanju ideja.

OŠ LK A.6.2.

  • učenik istražuje i varira likovne materijale i postupke u svrhu izrade likovnog uratka.
  • demonstrira fine motoričke vještine (preciznost, usredotočenje, koordinacija prstiju i očiju, sitni pokreti).

U nastavi Hrvatskoga jezika kao djelo za cjelovito čitanje analizira se i pripovijetka Vladimira Nazora Veli Jože. Učenicima je učiteljica Hrvatskoga jezika Vjekoslava Hrastović tijekom i nakon čitanja osmislila sljedeće aktivnosti:

  1. Voditi dvostruki dnevnik tako da u jedan stupac se izdvaje citate, a u drugi stupac objašnjenja i vlastiti doživljaj zapisanoga. Pri tome posebnu pozornost treba obratiti na opise likova i njihovo djelovanje tijekom radnje.
  2. Odaberati lik koji je bio najdojmljiviji svojom pojavom (izgledom) i načinom ponašanja u društvu.
  3. Napisati bazu podataka o tom liku (saznanja o liku na temelju bilježaka o vanjskom izgledu i unutarnjim osobinama).
  4. Koristeći se napisanim u bazi podataka napisati portret odabranoga lika. Tvoj portret može, a ne mora biti sličan opisu iz djela. Lik je potrebno opisati prema doživljaju u djelu (np. učenici su se na prethodnim satima upoznali s načinom portretiranja likova u književnosti)
  5. Pri pisanju portreta (glava lika i ramena) voditi se sljedećim redoslijedom opisivanja:
  • veličina i oblik  glave, nosi li kakvo pokrivalo za glavu – što, kakvo – detaljan opis pokrivala
  • detaljan opis kose (boja, dužina, oblik, čistoća…)
  • kakvoga su oblika, boje uši, čelo, nos, usta, obrazi,  brada – ima li što neobično
  • kakva je put (ten) lica, bore, ožiljci, madeži
  • kakav je vrat – što je na njemu posebno
  • kakva su ramena….
  1. Autorov stolac – učenici prezentiraju svoje portrete.

Nakon izvršenih aktivnosti u nastavi Hrvatskoga jezika, učenike je učitelj Likovne kulture Dubravko Milinković upoznao s pojmom simbola i asocijativnosti boja:

  1. Crvena je boja krvi i stoga boja života, vatre, strasti, opasnosti, borbe, dinamike, ljubavi…
  2. Plava je boja neba pa simbolizira zrak, lakoću, duhovnost, nebesku ljubav – sigurnost…
  3. Žuta je najsjajnija boja (Sunce) i podsjeća na zlato (kovina vječnog života), također simbolizira svjetlost, radost, veselje, ali i ljubomoru…
  4. Zelena je boja prirode i biljnog carstva, simbol je buđenja novog života, besmrtnosti, mladosti, doima se blago, umirujuće i stabilno….
  5. Bijela simbolizira čistoću, pozitivnost, red, jedinstvo, poštenje, istinu…
  6. Crna je simbol noći, samim time i tuge, samoće, žalosti, smrti, nesigurnosti, negativnosti…
  7. Siva je boja pepela i magle. Izaziva osjećaj tuge i potištenosti pa je zato i njihov simbol…

Prikazano im je nekoliko likovnih predložaka na temelju kojih su trebali zaključiti što simbolizira crvena boja na plakatu Borisa Ljubičića iz 1991. te na kakve ih događaje asocira slika Pabla Picassa, Guernica, 1937. koja nema boja. Nakon heurističkoga razgovora slijedile su aktivnosti za učenike:

  1. Na papiru po izboru s pomoću flomastera, drvenih bojica, kolaža u boji, vodenih boja ili tempera načinite portret lika iz pripovijetke Veli Jožek kojeg su izabrali i portretirali riječima na satu Hrvatskoga jezika. Prilikom izrade likovnog zadatka voditi se vlastitim doživljajem i opisom lika, potrebno je bilo pridodati boje i tonove prema želji. Portreti likova mogu biti neobičnih i nesvakidašnjih boja.
  2. Učenici su svoje radove postavili u galeriju radova te ih međusobno komentirali, tj vršnjački vrednovali.

Primjeri učeničkkih usporednih književnih i likovnih portreta

Veli Jože – portret

Veli Jože je imao ogromnu glavu. Glava mu je bila okrugla. Na glavi je nosio stari šešir nalik na osušenu koru drveta. Šešir je imao rupe kao morska spužva. Bio je maskirne boje. Imao je upečatljiv broš. Ispod šešira je imao kratku kosu do uha. Kosa mu je bila crna kao noć. Bila je gusta poput grma lavande. Imao je kosu zapetljanu i ustajaloga mirisa poput starog kaputa u ormaru. Čelo mu je bilo naborano. Oči su mu bile zelene kao menta. Bile su ukošene kao da je Kinez. Imao je obrve kao dvije gusjenice, sive i guste. Nos mu je bio širok i plosnat. Obrazi su bili rumeni nalik na jagode. Bili su bucmasti. Uši je imao vilenjačke. Usta su mu bila tanka i roza boje kao ruža. Imao je dugačke crne brkove. Lice mu je bilo jako svijetlo. Imao je jako puno ožiljaka od rada kao da je rob. Imao je dva velika madeža na licu. Jedan je bio iznad desne obrve, a drugi ispod donje usnice. Na vratu je imao još tri madeža koja su se jako isticala i bila su boje kao špic od olovke. Vrat mu je bio jako izražen. Ramena su mu bila jako široka poput nekog razgranatog drveta.

Joža

Jožina glava okrugla je poput jabuke. Osim čeljusti koje se prikazuju poput izbočina na licu. Uvijek na glavi ima kapu koja mu krasi glavu. Pletena je od mekane vune smeđe boje. Kosa mu je svijetlo smeđe boje dužine taman do ramena. Prljava je i vrlo raščupana. Uvijek je zaveže kratkim užetom kako mu ne bi smetala. Oči su mu okruglaste veličine maline. Modre su boje nalik na nebo bez oblaka. Čelo kao da ni ne postoji. Malo je nevidljivo i puno bora. Nos već nema problema s veličinom. Dosta je velik pun ožiljaka. Obrazi su mu vrlo meki i uvijek crveni. Brada dugačka i sjeda. Izgleda baš poput nekakve dlakave životinje. Lice cijelo puno ožiljaka i prljavštine od kopanja. Joža je vrlo tamnoput. Ruke prepune madeža i ogrebotina. Vrat mu je dugi poput žirafe. Uvijek se znoji najviše na vratu. A ramena koja je s vratom spajaju široka i šiljasta.

Veli Jože

Veli Jože je div. Njegova koža je tamno zelene boje. Jožina kosa je kratka i valovita. Kosa mu je boje kao bundeva. Ima izduženo, zeleno lice. Na licu ima velike, buljave oči. Oči su mu kestenasto smeđe boje. Ima dugačke i tamne trepavice. Jožine obrve su guste kao šuma. Jože ima šiljaste uši, kojima može jako dobro čuti. Obrazi mu uvijek izgledaju kao da nešto jede. On ima pjegice na licu. Ima okruglasti nos koji izgleda kao krumpir. Njegova usta imaju oblik kao srce. Zubi su mu bijeli. Zbog svog okruglastog nosa i obraza koji stalno izgledaju kao da jede Jože izgleda kao da nikad nije gladan, a zapravo je jako često gladan jer ne dobiva puno hrane. Jože ima dugačak vrat. Ima smeđu majicu koja ima puno rupa i prljava je. Jože ne izgleda strašno, ali može biti strašan kada se naljuti. On je visok i jak zato što stalno radi. Velikodušan je i suosjećajan zato što nije htio sreću samo za sebe nego za sve divove koji su zarobljeni. Jože nije odustajao od svog cilja ni kada su se divovi koji su bili njegovi prijatelji okrenuli protiv njega i ostavili ga.