Obilježen Dan ružičastih majica

U svjetsku akciju obilježavanja Dana ružičastih majica uključila se i Osnovna škola Siniše Glavaševića u Vukovaru i na taj način rekli STOP vršnjačkom nasilju. Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, program je prevencije vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u mjesecu veljači.

Učenici 3. c razreda zajedno s učiteljicom Smiljom Janjatović obilježili su Dan ružičastih majica u suradnji s knjižničarkom. Učenici su pogledali kratki animirani film “Nenasilna komunikacija”.

Film je potaknuo učenike na osmišljavanje vlastitih poruka protiv nasilja, koje su kasnije pisali na majicama izrađenih od kolaž papira. Neke od poruka učenika su bile: “Ne rugaj se!!, “Poštuj i ne ismijavaj druge!”, “Sva djeca su jednako vrijedna!”, “Budi dobar i ljubazan!”, “!Nije bitan izgled!”, “Volimo se!”, “Ne ljuti se!” i “Svi smo različiti!”.

Prva aktivnost je bila uzajamna masaža leđa. Učenici su se okrenuli najprije svojem desnom susjedu i laganim pokretima ruku masirali leđa otvorenih dlanova. Prilikom provedbe ove aktivnosti, vladao je blagi žamor i smijeh. U istoj vježbi učenici su se okrenuli do svojeg susjeda ulijevo i nastavili blagu masažu leđa. Atmosfera je bila vrlo ugodna i vladao je blagi žamor. Nakon te vježbe, učenici su se trebali ponovno okrenuti svojem desnom susjedu i grubljom masažom masirati leđa susjeda stinutih šaka. Istu radnju, ponovili su i okrenuvši se susjedu slijeva. Atmosfera blagog žamora je postepeno prelazila u negodovanje, nezadovoljstvo i grube komentare pojedinih učenika. Po završetku te aktivnosti, učenici su se vratili u prvotni položaj.

Učenici su se trebali okrenuti lijevom susjedu i napisati prvu asocijaciju vezanu za učenika ispred sebe na papir na leđima. Nakon toga su se okrenuli desnom susjedu i ponovili istu proceduru. Tada je uslijedilo pitanje od strane učitelja/knjižničara: “Kako se sada osjećaš kada ti netko piše po leđima?”. Na to pitanje su učenici odgovarali pojedinačno u krugu. Najčešći odgovor je bio: “Osjećam se glupo”. No pokreti učenika su govorili nešto drugo. Učenici su bili dosta uznemireni i nesigurni. Uslijedilo je i drugo pitanje: “Čega se najviše bojiš da ti piše na leđima?”. Na to pitanje učenici nisu odgovarali. Izmotavali su se i tražili način kako bi izbjegli to pitanje. Pokreti učenika odavali su nervozu i uznemirenost.

Učitelj je na temelju toga vodio razgovor s učenicima kako se ponekad osjećamo moćnije i jače vrijeđajući druge te da to često predstavlja paravan i dokaz da tako skrivamo vlastitu nesigurnost i slabosti. Nakon toga su uslijedila pitanja kojima se smanjila napetost među učenicima: “Jeste li mislili da je to što ste napisali moglo povrijediti nekoga?” i “Možemo li se šaliti, a da pritom ne povrijedimo druge?”. To su bila pitanja nad kojima su učenici razmišljali. Jedna od najdražih aktivnosti učenika jest Tjeloglazba. Kako bolje odvratiti djeci pažnju od mržnje i nasilja, nego glazbom i plesom? Uključite glazbu i osmislite jednostavnu plesnu koreografiju na pjesmu prigodne tematike. Pogledajte kako su u školi to napravili.