Kad sada, s određenim odmakom, pogledam na nastavu na daljinu zaista sam impresionirana kako smo mi učitelji to sve napravili. Fantastično, a bez neke velike pripreme. Doslovno smo preko noći uskočili u sve to.
Oduševljena sam s koliko su entuzijazma i nesebičnosti svi učitelji ovo radili. Na stranici Webučionica su mogli su se pronaći mnogi webinari za korištenje alata ali i postaviti pitanja za pomoć u bilo kojoj od učiteljskih grupa.
Sreća je i to što je većina alata bila besplatna za korištenje.
Zahvalna sam roditeljima na velikom trudu i pomoći jer bez njihovog angažmana bi s učenicima nižih razreda bilo nemoguće sve ovo na ovaj način realizirati.
Oduševljena sam malim prvašićima koji su se izvrsno snašli u digitalnom okruženju i nastavili odgovorno i motivirano učiti.
Moram priznati da sam imala veliku sreću što sam na početku školske godine dobila u učionici svu digitalnu opremu pa sam se počela više služiti time.
Uključivanje moga razreda u eTwinning projekt Sigurnim korakom u školu 1 bila je druga izvrsna odluka. U Projektu smo se učenici i ja već prije škole na daljinu navikli na digitalne alate. U sklopu projekta imali smo prve videokonferencije, radili zajedničke slikovnice s drugim sudionicima Projekta, sudjelovali u obilježavanju nekih događaja, radili u Wordart alatu i mnogo drugih stvari koje su nam puno pomogle u školi na daljinu.
Kako su moji učenici, učenici 1. razreda, s kojima nije moguće ostvariti komunikaciju putem WhatsApp ili Viber grupe, u dogovoru s kolegicama i roditeljima izradila sam razrednu stranicu na Google site platformi. Na stranicu sam svakodnevno stavljala edukativne i zabavne sadržaje.
Pri obradi novih sadržaje ili nekih sadržaja za koje sam smatrala da je dobro da me učenici čuju snimala sam kratke video klipove kako bih olakšala učenje njima i njihovim roditeljima. Snimala sam prvo u alatu Loom, a kasnije zbog poteškoća s njim, u alatu Screencast o matic. To se mojim učenicima iznimno svidjelo. Svidjelo im se što me čuju i vide.
Vremenom sam primijetila da nedostaju jedni drugima pa smo se svaki tjedan družili na susretima u Zoomu. Bila su to prekrasna druženja kojima smo očuvali razredni duh, zajedništvo i povezanost.
Zadatke za učenike sam radila u Bookwidgetsu koji mi se iznimno sviđa. Nudi široku paletu raznovrsnih zadataka i zanimljiv je, a dovoljno jednostavan i za najmlađe učenike.
U Bookwidgetsu radila sam zadatke za vježbu i provjeru znanja iz Matematike, Hrvatskog jezika i Prirode i društva. Također sam u njemu radila i razne igrice (Vješala, Puzzle). Uz pomoć Bookwidgwtsa napravila sam i predložak za Stvaranje priče po nizu slika.
Svaki je tjedan na podstranici tjedna bio postavljen pano (Padlet ili Lino) za likovne, a često i literarne radove učenika. Kasnije sam te radove slagala i uz pomoć Storyjumper alata kreirala sam slikovnice za njih. Tako su nastale četiri slikovnice: Sretan ti rođendan Zemljo, Proljetna priča, Bubamara u pričama i Vesela slova i naše prve priče.
Još od kad smo u projektu Sigurnim korakom u školu1 radili zajedničku slikovnicu pomoću Genially aplikacije vidjela sam da se tu nudi puno mogućnosti za rad. Bila je ovo prilika da se okušam i u tome i djeci ponudim drukčiji sadržaj. Tako su nastale interaktivne igre za ponavljanje i uvježbavanje nastavnih sadržaja.
Tijekom održavanja nastave na daljinu svi smo se trudili: roditelji, učenici i učitelji. Bilo je zabavno i zanimljivo, svima novo iskustvo. Međutim, svi smo jedva dočekali povratak u učionice. Ipak smo društvena bića i ništa ne može zamijeniti živu riječ učitelja, topao, ohrabrujući pogled i druženje s prijateljima.
Škola na daljinu jedno je divno iskustvo u kojemu smo svi puno toga naučili i ne smijemo skroz zanemariti taj vid edukacije, ali nastava u školi i ljudi u njoj su ipak osnova obrazovnog sustava.
