Vjeroučiteljica Tamara Herjavec Habek i učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture Kristina Kralj kroz redovitu nastavu ostvaruju međupredmetnu temu Zdravlje, potičući učenike da prepoznaju povezanost tjelesnog, emocionalnog, socijalnog i duhovnog zdravlja.
Zdravlje kao višedimenzionalna stvarnost
U skladu s međupredmetnim očekivanjima A.5.3., učenici uče razumjeti važnost višedimenzionalnog modela zdravlja.
Na vjeronauku razgovaraju o duhovnoj i emocionalnoj dimenziji zdravlja – o zahvalnosti za život i tijelo, o miru s drugima i samima sobom te o vjeri kao izvoru snage i ravnoteže.
Na tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi naglasak je na tjelesnom i socijalnom zdravlju – na brizi o tijelu kroz redovito kretanje, timski rad, poštenu igru i podršku suigračima.
Učenici analiziraju kako se zdravlje ne odnosi samo na odsutnost bolesti, nego i na ravnotežu fizičkog, emocionalnog, socijalnog, osobnog i duhovnog aspekta života. Kroz razgovore i praktične aktivnosti razvijaju svijest o tome da svaka dimenzija zdravlja utječe na drugu. Stres i nezadovoljstvo mogu oslabiti tijelo, a tjelesna aktivnost može ojačati duh.
Korelacija vjeronauka i tjelesne i zdravstvene kulture
Na satovima vjeronauka učenici promišljaju o poruci da je „tijelo hram Duha Svetoga“ te raspravljaju o odgovornosti za očuvanje vlastitog zdravlja. Pritom se osvrću i na važnost redovitih sistematskih pregleda, brige za higijenu i zdrave životne navike kao izraza zahvalnosti i poštovanja prema životu.
Na satovima tjelesne i zdravstvene kulture učenici primjenjuju te vrijednosti u praksi – razvijaju izdržljivost, uče o pravilnom disanju, važnosti odmora, prehrane i ustrajnosti u vježbanju.
Zajedničke teme poput poštovanja, discipline, poštenja i zajedništva povezuju se s konkretnim sportskim situacijama: kako reagirati na pobjedu i poraz, kako pomoći slabijem, kako zadržati poštenje u natjecanju. Time se teorijski sadržaji vjeronauka i praktični sadržaji tjelesne kulture prirodno nadopunjuju i pretvaraju u životne vještine i stavove.
Zdravlje kao zajednički cilj
Međupredmetna tema Zdravlje tako postaje zajednička osnova i vjeronauka i tjelesne i zdravstvene kulture, ali i drugih školskih predmeta.
Učenici razvijaju stav o važnosti višedimenzionalnog modela zdravlja, svjesni da čovjek nije samo fizičko biće, nego i duhovno, emocionalno i socijalno.
Na satovima se potiče i suradnja sa školskim medicinskim timom i školskim psihologom, osobito kada se obrađuju teme emocionalne stabilnosti, pravilne prehrane, brige za tijelo i mentalno zdravlje.
Takva suradnja dodatno produbljuje razumijevanje zdravlja kao cjelovitog pojma koji uključuje brigu, prevenciju i ravnotežu.
Zaključak
Korelacija vjeronauka i tjelesne i zdravstvene kulture pokazuje kako se međupredmetne teme mogu prirodno ostvarivati kroz redovitu nastavu.
Kroz vjeru učenici otkrivaju duhovni smisao zdravlja, a kroz sport ga žive i održavaju.
Uspješna suradnja dvaju nastavnih područja pridonosi ostvarivanju međupredmetnih očekivanja, a učenicima pruža iskustvo da zdravlje nije samo odsutnost bolesti, nego sklad tijela, duha i srca – upravo ono što izražava stara, ali uvijek aktualna misao: U zdravom tijelu zdrav duh.
