Vole li djeca više svoju braću i sestre ili kućne ljubimce?

Ako se upita djecu, ona su zadovoljnija odnosom sa svojim kućnim ljubimcima nego s braćom i sestrama, pokazalo je novo istraživanje Sveučilišta Cambridge. Zašto dijete tako dobro slaže sa svojim psićem, a nešto manje sa sestrom ili bratom?„Svatko tko se prisjeti ljubimca iz djetinjstva, sjeti se osjećaja kada smo im se mogli obratiti za druženje i pouzdati se u njih, kao što to biva u odnosima između ljudi”, navodi Matt Cassells, stipendist Sveučilišta Cambridge (stipendija Gates Cambridge) s odjela psihijatrije, koji je vodio studiju. 

„Želimo saznati koliko je jak odnos s kućnim ljubimcima u odnosu na druge bliske obiteljske odnose. U konačnici, to nam može omogućiti da shvatimo kako životinje pridonose razvoju zdravog djeteta”.

Istraživanje otkriva kako postoje brojni dokazi kako kućni ljubimci mogu imati veliki utjecaj na razvoj djeteta, a mogu imati i pozitivan utjecaj na dječje socijalne vještine i emocionalno zdravlje. Kućni su ljubimci gotovo jednako česti kao braća i sestre u zapadnim obiteljima, iako postoji relativno malo studija o važnosti odnosa dijete-ljubimac.

Ova studija, objavljena u časopisu Journal of Applied Developmental Psychology, provedena je u suradnji sa centrom za prehranu ljubimaca WALTHAM i dijelom društva Mars Petcare, a sufinancirana od strane Ekonomskog i socijalnog istraživačkog vijeća kao dio veće studije. U istraživanju predvođenom profesoricom Claire Hughes na Sveučilištu Cambridge u Centru za istraživanja obitelji znanstvenici su proučavali 12-godišnju djecu iz 77 obitelji s jednim ili više kućnih ljubimaca svih vrsta i s više od jednog djeteta po domaćinstvu.

Istraživanje je pokazalo kako su djeca imala vrlo čvrste veze s ljubimcima, što je uključivalo i niže razine sukoba, posebice u usporedbi s braćom i sestrama. Isto tako, istraživanjem je zabilježeno veće zadovoljstvo kod vlasnika pasa nego drugih vrsta kućnih ljubimaca.

„Iako nas kućni ljubimci ne mogu u potpunosti razumjeti i odgovoriti nam verbalno, stupanj pouzdavanja u kućne ljubimce nije ništa manji nego za braću i sestre”, navodi Cassels. „Činjenica da kućni ljubimci ne mogu razumjeti ili govoriti može čak biti i pozitivna jer to znači da su potpuno neosuđujući”. „Dok je u prethodnim istraživanjima često bio slučaj da su dječaci imali jače odnose sa svojim kućnim ljubimcem nego djevojčice, u našem smo istraživanju zapravo otkrili suprotno. Iako su dječaci i djevojčice podjednako bili zadovoljni svojim kućnim ljubimcem, djevojčice su više otkrivale, družile se, ali i sukobljavale se sa svojim ljubimcem nego dječaci, što potencijalno ukazuje na činjenicu da djevojčice komuniciraju sa svojim kućnim ljubimcima na više različitih načina. “

„Dokazi da kućni ljubimci imaju pozitivne beneficije na ljudsko zdravlje i povezanost zajednice i dalje su u porastu”, zaključuje doktorica Nancy Gee, voditeljica istraživanja Interakcije čovjeka i životinja u centru WALTHAM i koautorica rada. „Socijalna podrška koju ovi rani adolescenti primaju od kućnih ljubimaca mogla bi biti psihološka dobrobit kasnije u životu, ali još uvijek moramo više naučiti o dugoročnim utjecajima kućnih ljubimaca na razvoj djece”.

 

Vijest je prenesena s mrežnih stranica Biologija.com.hr.