Projekt “Mreže budućnosti: Priroda – učiteljica umjetne inteligencije” povezao je biologiju, tehnologiju i igru u edukativno iskustvo koje uči, inspirira i potiče na razmišljanje.
Učenici su se najprije upoznali s raznolikim vrstama mreža koje već postoje u prirodi: od paučine i mreža gljiva u tlu, preko jata riba i komunikacije pčela, sve do najsloženijih – neuronskih mreža u ljudskom mozgu. Svaka od tih mreža ima svoju funkciju, ali ono što im je zajedničko jest povezanost i razmjena informacija.
Tako je, primjerice, paučina uspoređena s precizno postavljenom zamkom, korijenje biljaka s “tajnim internetom šume”, a mravi i pčele s organiziranim zajednicama koje funkcioniraju bez središnjeg vodstva, ali savršeno usklađeno.
Poseban naglasak stavljen je na usporedbu između prirodnih neuronskih mreža i onih koje se koriste u umjetnoj inteligenciji (UI). Ljudski mozak, sa svojih 100 milijardi neurona, inspirirao je znanstvenike da razviju računalne mreže koje pokušavaju oponašati procese učenja, prepoznavanja i odlučivanja. Učenici su kroz konkretne primjere (Google pretraživač, autonomna vozila, UI dijagnostika u medicini) uvidjeli koliko tehnologija već koristi prirodne principe za napredak.
Učenici su kroz igre i digitalne alate aktivno sudjelovali u istraživanju:
- “Ljudska mreža” – učenici su fizički stajali povezani konopcem, pokazujući kako svaka promjena u jednom dijelu mreže utječe na cijelu strukturu
- “Telefon” – klasična igra prijenosa informacija od jednog do drugog učenika ilustrirala je kako se informacije mogu izobličiti – što je čest izazov i u stvarnim neuronskim i digitalnim mrežama
- UI alati u praksi – korištenjem alata poput QuickDraw i AutoDraw, učenici su mogli testirati kako umjetna inteligencija “razumije” njihove crteže i pokušava ih prepoznati. Raspravljali su o tome može li AI zapravo “razmišljati” ili samo prepoznaje obrasce.
Kroz sve aktivnosti, učenici su postavljali pitanja: Što umjetna inteligencija može naučiti od prirode? Je li naš mozak nezamjenjiv? Može li računalo osjećati ili samo računati?
Korištenjem digitalnih alata za interakciju (Mentimeter, Kahoot), učenici su na kraju radionice podijelili vlastita razmišljanja i došli do zanimljivih zaključaka – da je priroda još uvijek najsofisticiraniji sustav kojeg poznajemo, i da su mreže u prirodi nadahnule sve što danas zovemo “pametno”.
Projekt “Mreže budućnosti” uspješno je pokazao kako se kompleksne teme poput umjetne inteligencije mogu približiti učenicima kroz povezivanje sa stvarnim primjerima iz prirode. Kroz istraživanje, praktične aktivnosti i digitalne alate, učenici su stekli jasnije razumijevanje načina na koji priroda funkcionira – i kako se ti isti principi koriste u suvremenim tehnologijama. Ovakav pristup je otvorio prostor za znatiželju i razumijevanje svijeta u kojem žive.
