Uvod
Kamišibaj, doslovno preveden s japanskog jezika kao „papirnato kazalište“, oblik je japanskog uličnog kazališta koje je postalo popularno tijekom gospodarske krize tridesetih godina 20. stoljeća. Njegovi korijeni vjerojatno sežu u srednjovjekovnu tradiciju putujućih budističkih redovnika koji su pripovijedali uz pomoć oslikanih svitaka (emaki).
Svitci su se postavljali na nosač, a pripovjedač je tijekom pričanja priče postupno otkrivao ilustracije. Prema podatcima iz Kyota iz 1933. godine, na ulicama je djelovalo oko 2500 kamišibaj pripovjedača koji su dnevno izvodili i do deset predstava, s ukupno i do milijun gledatelja dnevno.
Kamišibaj je bio posebno popularan zbog dinamične kombinacije slike i pripovijedanja, a tijekom povijesti koristio se i kao sredstvo informiranja i propagande. Njegova popularnost opada sredinom 20. stoljeća pojavom televizije i stripova.
U suvremenom obrazovanju kamišibaj se sve više koristi kao didaktička metoda, osobito u razrednoj nastavi. Istraživanja pokazuju da potiče kreativnost, suradnju i motivaciju učenika te omogućuje holistički pristup učenju. Također doprinosi razvoju jezičnih, socijalnih i emocionalnih kompetencija te uključuje i učenike koji inače pokazuju manji interes za čitanje i izražavanje.
Primjena u nastavi
Učenici 1. i 3. razreda Osnovne škole Popovac obilježili su Dan planeta Zemlje kroz korelaciju Vjeronauka i Svijeta i ja, pod mentorstvom vjeroučiteljice Sanje Kopunović Legetin i učitelja Gorana Podunavca.
Prije početka aktivnosti učenici su razgovarali o važnosti očuvanja prirode te su se prisjetili da se 22. travnja obilježava Dan planeta Zemlje. Ujedno su upoznati s osnovnim obilježjima kamišibaj tehnike pripovijedanja.
Tijekom blok-sata učenici su osmislili vlastitu ekoporuku te je oblikovali u kamišibaj priču. Kao polazište poslužilo je književno djelo Pismo iz Zelengrada autorice Nevenke Videk, koje ih je inspiriralo u osmišljavanju sadržaja.
Proces rada odvijao se u nekoliko faza. Učenici su najprije zajednički osmislili radnju priče i dogovorili njezin tijek. Nakon toga podijelili su zadatke te je svaki učenik ilustrirao jedan dio priče. U završnoj fazi uvježbali su pripovijedanje i prezentirali svoju kamišibaj priču. Potom su, uz podršku učitelja, odlučili snimiti videozapis svoje izvedbe, čime je njihova priča postala dostupna i u virtualnom okruženju.
Videozapis njihove izvedbe dostupan je na službenom YouTube kanalu Osnovne škole Popovac.
Rasprava
Primjena kamišibaja u ovom primjeru pokazala je niz pedagoških prednosti. Učenici su zahvaljujući integriranom pristupu povezivali sadržaje različitih nastavnih područja, razvijali kreativnost i suradničke vještine te aktivno sudjelovali u procesu učenja. Posebno je značajno što su učenici tijekom stvaralačog rada razvijali svijest o važnosti očuvanja okoliša.
Ekološka poruka nije im bila nametnuta, već su je sami oblikovali, što pridonosi dubljem razumijevanju i osobnom angažmanu. Također, kamišibaj kao metoda omogućio je uključivanje svih učenika, bez obzira na njihove individualne sposobnosti, te je stvorio pozitivno i poticajno okruženje za učenje.
Zaključak
Kamišibaj se pokazao kao učinkovita i motivirajuća metoda poučavanja koja omogućuje integraciju različitih nastavnih sadržaja te potiče aktivno učenje. Njegova primjena u obilježavanju Dana planeta Zemlje doprinijela je razvoju ekološke svijesti, kreativnosti i suradničkih kompetencija učenika.
Ovakav pristup nastavi potvrđuje važnost primjene inovativnih i učeniku usmjerenih metoda u suvremenom obrazovanju.
Literatura
Hajdarović, M. (2023). Dobre metode poučavanja povijesti #3: Kamišibaj. Poučavanje povijesti, II(1), 167–170.
Marković, M. (2020). Kamišibaj – pripovijedanje uz slike. Školski portal. https://www.skolskiportal.hr/sadrzaj/ucitelji-stvaraju/kamisibaj-pripovijedanje-uz-slike/ (Pristupljeno: 20. travnja 2026.)
