prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Rezultati istraživanja o elektroničkom nasilju među djecom u okviru akcije “Prekini lanac”

Istraživanje koje je UNICEF proveo u 23 osnovne škole 2010. godine i u kojem je sudjelovalo više od 8000 djece i roditelja te skoro 1000 učitelja pokazalo je da djeca u Hrvatskoj ne zaostaju za svojim vršnjacima u svijetu kada govorimo o utjecaju suvremene tehnologije na svakodnevni život.

Čak 96% djece u Hrvatskoj posjeduje mobitel i računalo, dok ih 85% ima i pristup internetu. Od toga ih se skoro polovica koristi internetom svaki dan. Stoga ne iznenađuje podatak da su djeca u korištenju računala i interneta spretnija i vještija od odraslih, uključujući i svojih roditelja. 

Da je nasilje putem interneta i mobitela puno ozbiljnije od nasilja u stvarnome životu smatra 22,9% djece, a 49,7% ih smatra da žrtve elektroničkog nasilja to postaju bez nekog posebnog razloga. Istraživanje je također ukazalo na to da bi 47,9% djece pokušalo zaustaviti nekakav slučaj elektroničkog nasilja u školi, no zanimljiv je podatak da ih 24,8% smatra da  kad nekoga zlostavljaš putem interneta a ne izravno, lakše se izvučeš jer nitko ne zna tvoj pravi identitet.

Istraživanje je također pokazalo da se 66% djece u Hrvatskoj, u dobi od 10 do 15 godina, nikada nije susrelo s nekim oblikom elektroničkog nasilja ili zlostavljanja. Nasilje koje već možemo smatrati zlostavljanjem jer se događa 2 – 3 puta mjesečno i češće, doživljava 4,89% djece. Neki od najčešćih oblika ovakvog nasilja događaju se putem socijalnih mreža, posebice Facebooka te putem SMS poruka. Pritom se kod djece najčešće javljaju osjećaji ljutnje, uznemirenosti i zabrinutosti te izbjegavanje odlaska u školu, kao i gubitka koncentracije. Načini na koje se djeca nose s elektroničkim nasiljem su različiti: najčešće pričaju s prijateljima ili roditeljima te ignoriraju zlostavljanje i izbjegavaju internetske stranice na kojima ih zlostavljaju, međutim to ih, u pravilu, ne sprječava da koriste internet.

Dobiveni rezultati ukazuju na paradoks da se najviše nasilja događa na Facebooku i drugim socijalizacijskim stranicama, premda su one stvorene zato da bi se družili i uspostavljali kontakte s drugima.

Rezultati pokazuju da roditelji često razgovaraju s djecom o opasnostima pri korištenju internetom, međutim rijetko se koriste filterima, programima i drugim načinima kontrole sadržaja, iz čega bismo mogli zaključiti da je korisno poučavati roditelje o ovakvoj mogućnosti zaštite djece na internetu.

Istraživanje je pokazalo da bi se u situacijama elektroničkog nasilja većina učitelja odmah posavjetovala s kolegama ili stručnim suradnicima o tome što dalje i poduzela bi neke učinkovite korake. Međutim, između 12 i 15 posto učitelja kaže da ne bi učinili ništa, jer to nije njihov posao. Ovaj podatak ukazuje na, u javnosti, relativno prošireno mišljenje da nije posao škole odgajati djecu za ponašanje u elektroničkom prostoru. Rezultati nam također pokazuju kako su učitelji spremniji učiniti nešto kad su u pitanju uznemirujuće SMS poruke ili nasilje na Facebooku.

Dosadašanja istraživanja provedena na više od 20.000 djece i njihovih roditelja u 25 europskih zemalja pokazala su da je 12% mladih europljana u dobi od 9-16 godina na internetu bilo izloženo nekom događaju ili sadržaju koji ih je uznemirio. Najčešćim rizikom pokazalo se upoznavanje online prijatelja, dok su neprimjerene i ružne poruke ili komentari od strane vršnjaka upućeni djetetu putem interneta ono što  najviše  uznemiri dijete.

Kako se povećava broj elektroničkih medija, povećava se broj djece na internetu, pa tako i onih sve mlađih. UNICEF-ovu akciju “Prekini lanac!”, koja je usmjerena na zaštitu djece od zlostavljanja putem interneta i mobilnih telefona pozdravlja čak 77% roditelja u školama koje ga provode, te podržava odluku škola da se uključe u nju. Također, 21% roditelja smatra da je dobro da se škola bavi i time, dok ih samo 2% smatra da se škola ne bi trebala baviti time. 

Više o rezultatima istraživanja moguće je vidjeti ovdje.

Tekst je prenesen s internetskih stranica Unicefa.