“Skokom do znanja”… u Srednju školu Konjščina

Razvoj poduzetničkih vještina i razumijevanje proizvodnog procesa su izazovi s kojima se danas susreću mladi na svom putu ka tržištu rada. No kako razviti poduzetničke sposobnosti, a da to bude i zanimljivo i poučno? Pokazali su nam to vrlo zorno učenici Srednje škole Konjščina uz pomoć profesorice ekonomske grupe predmeta Marije Brkić.

Naime, komercijalisti su željeli napraviti proizvod – vijače za preskakanje – u suradnji s ostalim trogodišnjim smjerovima u školi, no ubrzo su uvidjeli da mnogi učenici ne razumiju proizvodni proces. Iz te činjenice proizašla je ideja o radionici Poduzetništva pod sloganom: „Omogući mi da napravim i ja ću razumjeti!“ Radionica je osmišljena i realizirana unutar 4 školska sata, a svaki školski sat bio je korak bliže konačnom proizvodu – vijači za preskakanje.

Učenici su tijekom odgojno – obrazovnog procesa ostvarili sljedeće:

  • učenik razvija poduzetničke sposobnosti i vještine i to: inicijacija, samostalnost, spremnost na preuzimanje rizika, inovativnost, kreativnost, rješavanje problema, samouvjerenost, upornost, vještina prezentiranja, kooperativnost te fleksibilnost u suradnji s drugima;
  • učenik razvija vještinu samovrednovanja i vrednovanja drugih, kritičkog odnosa prema vlastitom uspjehu i neuspjehu te ustrajnost u sljedećim aktivnostima: razvijanje motorike ruku i koordinacije pokreta, pripremanje i održavanje prezentacije proizvoda te planiranje prodaje i prodajne cijene.

Ono što su učenici osmislili je uistinu kreativan primjer kako stvoriti i plasirati proizvod na tržištu.

Prvi korak na tom putu bila je PowerPoint prezentacija učenika u obliku stripa u kojem prijatelji žele razveseliti drugog prijatelja / prijateljicu zanimljivim poklonom za rođendan. Međutim, za poklon nitko nema novca, roditelje ne žele pitati… što im drugo preostaje nego osmisliti način kako zaraditi novac. Dosjetili su se raznih ideja… od prodaje limunade i jabuka do stvaranja vlastitog proizvoda koji bi mogli prodati. Razred se potom podijelio u dvije skupine po osam učenika, a unutar svake skupine je trebalo formirati tim od dva člana.

Drugi korak je bio ustanoviti koji će tim biti zadužen za koji dio izrade i prezentacije proizvoda. U tu svrhu su učenici mentori kroz razgovor s učenicima i postavljanjem promišljenih te unaprijed pripremljenih pitanja saznali njihove sklonosti. Neki učenici su skloni umjetničkom izražavanju, neki vole brojke i računanje, neki vole izrađivati stvari rukama, neki vole pisati i prezentirati. Vrlo brzo su formirana četiri tima prema tim sklonostima: tim A plete vijaču od špage te proizvodi ručke od kartona i ljepljive trake (proizvodnja); tim B radi izračun cijene (računovodstvo); tim C izrađuje reklame (marketing) dok tim D radi na predstavljanju proizvoda (odnosi s javnošću).

Treći korak čini formiranje tima za kontrolu kvalitete proizvoda nakon što je proizvod gotov, a prije stavljanja u prodaju.

Četvrti korak uslijedio je nakon što je tim za kontrolu kvalitete utvrdio ispravnost i sigurnost proizvoda za upotrebu. Proizvod treba uspješno predstaviti, odrediti mu cijenu te način distribucije.

U okviru virtualne nastave učenici su za suradnju zamolili školske vrsne elektrotehničare koji osmišljavaju dizajn mrežne stranice na kojoj bi se prodavao njihov proizvod. A sve to silom prilika iz udobnosti vlastitog doma. Tako su pokazali fleksibilnost u radu te dodali još jedan tim.

Učenici su odradili izvrstan posao te pokazali da kreativnost, volja i upornost dovode do odličnih rezultata, a slogan „Omogući mi da napravim i ja ću razumjeti“ je u potpunosti zaživio.