Hrvatska glagoljica povijesno je hrvatsko pismo, jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnoga identiteta na temelju kojega smo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu. Glagoljica je najstarije slavensko pismo. Autorom glagoljice smatra se Konstantin Filozof – sv. Ćiril, Grk iz Soluna, koji ju je osmislio za misiju među moravskim Slavenima u 9. st. Konstantin i njegov brat Metod bili su nositelji misije koja je opismenjavala i prosvjećivala Slavene.
Svako glagoljsko slovo ima ime, prema imenima prvih dvaju slova (az i buki) pismo se naziva glagoljska azbuka. Imena slova imaju značenje. Tako primjerice, prvih devet slova glagoljskoga pisma (A = az, B = buki, V = vjedi, G = glagolju, D = dobro, E = jest, Ž = živjeti, DZ = zelo, Z = zemlji) izriču poruku „Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji”. Ta misao iznosi i stav da su poznavanje slova i pismenost temelj dobroga života.
Naziv glagoljica nastao je mnogo kasnije, u 17. st. na hrvatskome području prema glagolu glagoljati, koji znači ‘govoriti’, a proširio se tek u 19. st. Najstariji poznati oblik glagoljskog pisma naziva se oblom glagoljicom, a spomenici na obloj glagoljici potječu iz razdoblja od 9. do 12. stoljeća. Nakon 12. stoljeća glagoljicom su se nastavili služiti samo Hrvati. Prilagodili su je sebi stvorivši novi tip glagoljice poznat kao uglata ili hrvatska glagoljica.
Uglatom se glagoljicom Hrvati služe sve do danas što možete i vidjeti u aktivnostima učenika 1. M Tehničke škole Virovitica koje je snimila i montirala Sara Bukvić.
