Zašto se mačka uvijek dočeka na noge? Kako to da dišemo čak i kad spavamo? Svim ovim radnjama upravljaju automatske reakcije izvan kontrole svijesti – refleksi. Refleksi se razlikuju po svojoj složenosti – od automatskog povlačenja ruke s vruće površine do složenijih refleksa koji čuvaju naše tijelo da ne padne kad izgubimo ravnotežu. Rađamo se s mnogo primitivnih refleksa koje kasnije postepeno zamjenjuju mnogobrojne radnje koje smo naučili tijekom vremena.
U vrijeme kasnog ljeta medvjed unese u organizam 20.000 kalorija dnevno. To su služi kao priprema za hibernaciju. Početkom zimskog perioda medvjed je zaštićen slojem sala debelim 15 do 25 cm. Vrstama medvjeda koji borave u umjerenim i arktičkim područjima sezona parenja počinje u proljeće. Mladunče medvjeda izuzetno je sićušno. Ženka obično donosi na svijet dvojke teške tek 200 do 700 grama.
Posljednju zajedničku potragu za čudima i znamenitostima izrađenim ljudskom rukom širom svijeta u ovoj godini završavamo usred nepreglednih bijelih prostranstava Antarktike. Upravo iz razloga što je ekosustav „bijelog kontinenta“ toliko nemilosrdan za čovjeka bilo što da su ljudi ovdje uspjeli izraditi s pravom ima status znamenitosti ili čuda. Prva od dvije takve jedinstvene znamenitosti s kojom ćemo se u ovom članku upoznati odnosi se na belgijsku polarnu stanicu „Princeza Elizabeta“ – koja predstavlja prvu ekološku polarnu stanicu na Antarktiku koja se u potpunosti oslanja na energiju vjetra i sunca. Druga antarktička znamenitost koju ćemo predstaviti je Snježna kapela (eng. Chapel of the Snows) – objekt poseban po tome što predstavlja vjersku građevinu smještenu na najjužnijem dijelu svijeta. Konačno, u nadi da ste nas kroz ovu seriju članaka pratili sa zanimanjem, pozivamo vas da nas nastavite slijediti u našim novim avanturama širom svijeta i tijekom nadolazeće 2012. godine!
Zemljina je kora sazdana od tvari koje zovemo mineralima. Oni su bitan sastojak ruda iz kojih dobivamo kovine, a poneki su vrlo rijetki i dragocjeni – primjerice dijamanti. Minerali su bili vrlo važni za razvoj ljudskoga društva i napredak civilizacije.
Unutar porodice medvjeda razlikujemo sedam vrsta koje se odlikuju izraženim osobitostima, a nastanjuju raznolika područja. Iako se razlikuju u veličini, svi imaju zdepasto, teško tijelo s kratkim, snažnim nogama i malim repom. Stopala su im široka i velika, s pet dugih – poput britve oštrih pandži koje, za razliku od mačaka, ne mogu uvući.
Našu pretposljednju potragu za čudima i znamenitostima koje su izradili ljudi širom svijeta nastavljamo u dalekoj Australiji. Na ovom putovanju prvo ćemo se upoznati sa zgradom Sydneyske Opere koju s pravom danas mnogi smatraju jednom od najljepših građevina 20. stoljeća. Nakon Sydneyske Opere slijedi predstavljanje Velike oceanske ceste (eng. The Great Ocean Road) – jedne od najimpresivnijih cesta na svijetu – koja iza svakog zavoja putniku otkriva zadivljujuće prirodne pejzaže jugoistočne australske obale. Pozivamo vas da nam se pridružite i na ovom putovanju širom svijeta!
Gibanje oceana uzrokuju razne sile. One su povezane s okretanjem Zemlje, vjetrovima, Sunčevom i Mjesečevom gravitacijom, podzemnim potresima pa i nejednoličnim zagrijavanjem Zemlje Sunčevim zrakama, zbog čega su neki dijelovi oceana topliji a drugi hladniji. Najuočljivija pojava kod mora je njegovo neprekidno gibanje. Valovi se stalno valjaju i udaraju u obalu. U najvećem dijelu svijeta morska plima i oseka izmjenjuju se u pravilu dvaput dnevno.
Mikroorganizmi su oblik života koji je obično previše sitan da bi ga ljudsko oko moglo vidjeti. Najpoznatiji mikroorganizmi su praživotinje, bakterije i virusi. Neki mikroorganizmi su štetni, ali mnogi su i korisni. Bez mikroorganizama život kakav poznajemo ne bi mogao postojati.
Govorimo li o onečišćenju slatkih voda mislimo na onečišćenu vodu kanala, potoka i rijeka, nizvodno sve do područja miješanja sa slanim vodama. Često su onečišćene i zatvorene slatkovodne površine: bare, jezera, pa čak i ljudske tvorevine kao što su velika spremišta vode. Onečišćenje slatkih voda uglavnom nije lako uočiti jer je većina zagađivača otopljena u vodi.
Oči stvaraju osjetilo vida. One primaju zrake svjetlosti, sabiru ih i tako stvaraju sliku, pa tu sliku zatim pretvaraju u struju milijardi živčanih impulsa koji putuju u mozak. Te impulse zatim interpretiraju različiti dijelovi mozga, ali se oni napokon opet udružuju i stvaraju detaljnu, trodimenzionalnu sliku u boji – ono što napokon „vidimo“.