Ako roditelj ne uzima u obzir tinejdžerovu potrebu za neovisnošću i vlastitim identitetom, tada osigurava uvjete za
sukobljavanje s njime.
Roditelji koji se prema tinejdžeru ponašaju jednako kao što su se ponašali kada je bio malo dijete neće postići jednake
rezultate kao tada. Kada tinejdžer ne reagira i ne ponaša se kao što se ponašao dok je bio malo dijete, roditelji su prisiljeni pokušati nešto drugo,a bez pravilne edukacije, roditelji se gotovo uvijek vraćaju na mjere prisile što vodi do svađa, gubljenja živaca, a ponekad i ružnih riječi.
Napor roditelja da riječima navedu tinejdžera na poslušnost, u stvarnosti ga navodi na neposlušnost.
Ako mi roditelji ne promijenimo svoje postupke, zasigurno ćemo na kraju imati buntovnika tinejdžera, a često i otuđenu mladu osobu. No, to se ipak ne mora dogoditi.
- Objasnite svom tinejdžeru kako ćete ubuduće iz svog rječnika izbaciti riječi kritike, osude i poniženja. To sigurno neće biti lako, ali objasnite mu da ćete se truditi, te ako pogriješite, da ćete se ispričati.
- Recite mu i pokažite da su vam njegove ideje i osjećaji važni. To, dakako ne znači da ćete mu sve tolerirati i opraštati. Tinejdžeru su potrebne granice. Ali umjesto izvikivanja grubih, ogorčenih riječi osude, sigurno postoji bolji način da ih motivirate da se ponašaju u skladu s tim granicama.
Većina tinejdžera muči se pitanjem vlastitog identiteta. Uspoređuju se fizički, psihički, intelektualno i socijalno sa svojim vršnjacima… Mnogi se osjećaju nesigurnima, samopoštovanje im je nisko i osjećaju se krivima. Ako postoji neka faza u životu kada ljudi trebaju više riječi priznanja, onda bi to svakako bilo tijekom tinejdžerskih godina. Ipak, to je upravo ona faza u kojoj roditelji često posežu za negativnim riječima, nastojeći navesti svog tinejdžera da učini ono što roditelji smatraju najboljim.
